Hablovi snimci Magline Kraba iz 1999/2000. i 2024. prikazuju jasno širenje filamenata brzinom od ~3,4 miliona mph (≈5,5 miliona km/h). Glavni izvor energije za to širenje je pulsar u centru, odnosno pulsar wind, a ne primarni udarni talas eksplozije. Fotografije su usklađene rezolucijom pomoću WFC3 kamere kako bi se omogućilo direktno poređenje, a rad je objavljen u The Astrophysical Journal. Poređenje je vredna osnova za buduće studije dinamike ostataka supernova.
Habl Poređenje: Maglina Kraba Posle 25 Godina — Filamenti Se Šire 3,4 Miliona mph (5,5 Miliona km/h)

Izvanredna dugovečnost svemirskog teleskopa Hubble omogućava astronomima da ne samo vide udaljene objekte izbliza, već i da prate njihove promene tokom decenija. NASA je objavila poređenje snimaka Magline Kraba snimljenih 1999/2000. i 2024. godine — dramatičan primer kako se ostaci eksplodirane zvezde menjaju tokom četvrt veka posmatranja.
Kratak istorijski pregled
Maglina Kraba (M1) je jedan od najsimboličnijih ostataka supernove. Supernova iz 1054. godine, vidljiva i danju, zabeležena je u hronikama starih posmatrača iz Dalekog istoka i Bliskog istoka. Maglinu su nezavisno identifikovali astronomi iz 18. veka, a veza između magline i događaja iz 1054. dodatno je potvrđena tokom 20. veka pronalaskom pulsara u njenom centru — tipičnog ostatka masivne supernove.
Šta pokazuju Hablovi snimci
Poređenje snimaka iz 1999/2000. i 2024. pokazuje da se mreža finih filamenata u Maglini Kraba širi brzinom od oko 3,4 miliona milja na sat (≈ 5,5 miliona km/h). Za razliku od nekih ostataka supernova čije širenje i osvetljavanje pokreću udarni talasi eksplozije, kod Magline Kraba primarna pokretačka snaga je pulsar u njenom centru. Jak magnetni i čestični vetar (pulsar wind) ubrzava naelektrisane čestice i napaja emisiju koja osvetljava i oblikuje filamente.
Hablovi snimci su napravljeni uz pomoć visoko rezolutne Wide Field Camera 3 (WFC3), koja je instalirana 2009. godine. Fotografija iz 1999/2000. je reprocesirana kako bi se uskladila rezolucija i omogućilo direktno poređenje sa 2024. slikama. Boje na slikama pomažu u razlikovanju uslova u maglini: plave regije ukazuju na vrućiji i ređi gas, dok žuti i crveni tonovi označavaju emisiju od uzbuđenog sumpora i kiseonika.
"Skloni smo da mislimo da je nebo nepromenljivo i čvrsto," rekao je William Blair, astronom sa Johns Hopkins University koji je vodio nova posmatranja. "Međutim, zahvaljujući dugovečnosti Hubble teleskopa, čak i objekat poput Magline Kraba pokazuje da je u pokretu, i dalje se širi od eksplozije koja se dogodila skoro pre hiljadu godina."
Šira perspektiva i značaj
Hubble nije jedini koji beleži detalje magline: James Webb Space Telescope 2023. je snimio visoko detaljnu sliku koja je pomogla u mapiranju kosmičke prašine unutar šireće ljuske. Poređenje slika s razmakom od četvrt veka daje vrednu referencu za razumevanje dinamike ostataka supernova, interakcije pulsara sa međuzvezdanim medijumom i procesa koji oblikuju strukturu filamenata.
Ovo poređenje takođe podseća čitaoca da su nebulozni objekti živi u svoj svojoj skali vremena — i da dugotrajna, konzistentna posmatranja mogu otkriti promene koje bi inače ostale neprimećene.
Pomozite nam da budemo bolji.

























