Pre mesec dana 12-godišnja Nariman al-Issa izgubila je roditelje i braću u izraelskom udaru koji je uništio njihov dom u južnim predgrađima Bejruta. Sada živi na ulici sa rođacima i preživljava od humanitarnih donacija dok se greju oko improvizovane vatre. Više od 1.200 ljudi je poginulo u udarima od 2. marta, a oko 1.000.000 ljudi je raseljeno u Libanu; Nariman se nada povratku u školu i bar delić normalnosti.
Sirijska devojčica u Bejrutu ostala bez porodice posle izraelskog udara: „Želim da se vratim u školu“

Pre mesec dana život 12-godišnje Nariman al-Issa bio je tipičan za devojčicu te dobi: igranje igračkama i vožnja bicikla po južnim predgrađima Bejruta. Njeno detinjstvo iz korena je promenjeno kada je izraelski udar sredinom marta pogodio zgradu u kojoj su živeli njeni roditelji, dva brata i sestra, usmrtivši ih i uništivši dom.
Sada živi na ulici i preživljava donacijama
Nariman trenutno živi sa preživelim članovima šire porodice na ulici u Bejrutu. Porodica se oslanja na donacije humanitarnih organizacija nakon što su izgubili poslove čistača i koncijerža. Po noći, kada zahladi, skupljaju granje, karton i plastiku da bi održali malu vatru i ugriali se.
„Pre sam bila u svojoj kući, drugarice su dolazile, imala sam puno igračaka i bicikl. Bila sam jako srećna. Ali sada, ne, nisam dobro,“
Porodična istorija i kontekst
Issa i njena porodica ranije su pobegle iz Alepa pre oko deset godina i naselile se u južnim bejrutskim kvartovima. U 2024. su privremeno bili raseljeni tokom prošlog većeg sukoba između Izraela i Hezbolaha, ali su se vratili kada se rat završio. Od ponovnog izbijanja borbi 2. marta, sukobi su se širili, a vojne akcije su dovele do masovnih evakuacija.
Prema libanskim vlastima, više od 1.200 ljudi je poginulo u udarima od 2. marta, a oko 1.000.000 je raseljeno širom zemlje. U prvim dvema nedeljama rata više od 180.000 sirijskih državljana je napustilo Liban, navodi Međunarodna organizacija za migracije.
Želja za normalnošću
Tetka Majida al-Moussawi kaže da nema gde da ode — porodica više nema kuću u Alepu — i da ne može da ostavi devojčicu samu: „Ne mogu da ostavim devojčicu jer joj mnogo nedostaje — nema majku, nema oca.“ Nariman i njena tetka izražavaju jednostavnu nadu: povratak u školu, susreti s prijateljima i makar delić ranije normalnosti.
Ovaj izveštaj je zasnovan na razgovoru s porodicom i izveštavanju Reutersa (autori: Raghed Waked i Thomas Suen; tekst: Maya Gebeily; uređivanje: Alison Williams).
Pomozite nam da budemo bolji.


































