Nova metagenomska analiza uzoraka sa Turinskog pokrova (uzeti 1978) otkriva neočekivanu genetsku raznolikost: ~38,7% ljudske DNK povezano je sa indijskim linijama, a preko 55,6% sa Bliskim istokom. Naučnici su takođe detektovali mikroorganizme koji podnose ekstremnu slanost, te različite biljne i životinjske ostatke koji ukazuju na kasniju kontaminaciju. Radiokarbonsko datiranje dva uzorka daje raspon 1451–1800, a autori naglašavaju da ovi podaci osvetljavaju složenu istoriju kontakata i tretmana, ali ne daju konačan dokaz o poreklu pokrova.
Analiza DNK Turinskog Pokrova Otkriva Neočekivane Genetske Tragove — Indijski I Bliskoistočni Učestali Podaci

Turinski pokrov jedno je od najintenzivnije proučavanih kulturnih i verskih relikvija, a nedavno objavljena metagenomska analiza dodatno je razjasnila njegovu biološku kompleksnost. Istraživanje pod naslovom "DNA Traces on the Shroud of Turin: Metagenomics of the 1978 Official Sample Collection", objavljeno 22. marta 2026. godine, analiziralo je uzorke prikupljene 1978. i donelo neočekivane rezultate.
"Ovo istraživanje donosi originalne uvide u raznolikost DNK iz uzoraka prikupljenih 1978. sa Turinskog pokrova, otkrivajući njegovu biološku kompleksnost kroz rigorozne DNK i metagenomske analize," navode autori studije.
Glavni nalazi: analizom su detektovani značajni udeli ljudske DNK iz više regiona: približno 38,7% linija povezanih s južnom Azijom (Indija) i više od 55,6% linija iz Bliskog istoka, dok su evropske linije činile manje od 5,6% ukupne ljudske DNK. Pored toga, otkriveni su mikroorganizmi koji podnose veoma slana okruženja, poput onih povezanih s područjima sličnim Mrtvom moru.
Vatikan je u svojoj izjavi ukazao da ovi rezultati ukazuju na istorijska kretanja ili trgovačke veze: "Sveti Pokrov iz Torina prošao je kroz Bliski istok. Naučnici potvrđuju prisustvo genoma pretežno iz Bliskog Istoka..." Istraživači takođe raspravljaju o mogućoj vezi termina Sindôn (grčki za fini lan) sa regionom Sindh, poznatim po kvalitetnim tkaninama, kao delimičnom objašnjenju prisustva južnoazijske DNK.
Studija izveštava o više ljudskih mitohondrijalnih linija, uključujući tipove uobičajene u Zapadnoj Evroaziji i na Bliskom istoku. Takođe su identifikovane brojne vrste biljaka i životinja (npr. pšenica, šargarepa, kukuruz, banana, kikiriki; goveda, svinje, pilići, psi, mačke) kao i mediteranski crveni koral — što ukazuje na složenu istoriju kontaminacije tekstila tokom vekova.
Važno je napomenuti da autori naglašavaju kako ovi nalazi ne predstavljaju konačan dokaz o poreklu pokrova, već pre osvetljavaju složen splet istorijskih kontakata i kasnijih zadržavanja i popravki. Radiokarbonsko datiranje dva odvojena tekstilna uzorka iz reliquijara dalo je raspon od 1451. do 1800. godine, što se poklapa s periodom poznatih restauracija.
U širem kontekstu, ranija radiokarbonska analiza iz 1989. smestila je pokrov u srednji vek (1260–1390), dok su neki istraživači dovodili u pitanje uzorkovanje i moguće naknadne popravke koje bi mogle uticati na rezultate. Digitalna i forenzička ispitivanja takođe su donosila raznolike zaključke — od mogućnosti kontakta sa stvarnim telom do opravdanih sumnji da je slika rezultat umetničke tehnike.
Zaključak: Nova metagenomska studija značajno obogaćuje podatke o biološkom sastavu Turinskog pokrova i podvlači uticaj istorijskih trgovinskih puteva, kontakata i kontaminacija. Ipak, pitanje autentičnosti i dalje ostaje otvoreno: rezultati pružaju važne tragove, ali ne daju konačan odgovor o poreklu ili starosti čitavog tekstila.
Pomozite nam da budemo bolji.




























