Studija NTNU-a objavljena u American Journal of Physiology pokazuje da zagrevanje okeana i hemijski izazvan oksidativni stres jače pogađaju mužjake copepoda Calanus finmarchicus. Mužjaci troše više energije plivanjem i zbog toga su osetljiviji na ove stresore, što može povećati njihove stope smrtnosti. Pošto ženke već dominiraju brojčano, dodatni gubici mužjaka mogu narušiti reprodukciju i stabilnost ekosistema, sa mogućim posledicama po hranidbene lance i snabdevanje morskom hranom.
Toplija mora povećavaju stres kod ključne vrste zooplanktona — mužjaci u većem riziku

Neka od najmanjih, ali i najuticajnijih bića u okeanima su zooplankton i upravo oni drže ključne pozicije u morskim ekosistemima. Novo istraživanje objavljeno u American Journal of Physiology - Regulatory, Integrative and Comparative Physiology ukazuje da zagrevanje okeana i hemijski izazvan oksidativni stres posebno snažno pogađaju jednu od najvažnijih vrsta copepoda, Calanus finmarchicus.
Zašto je ovo važno
Zooplankton reciklira nutrijente, kontroliše cvetanje algi i predstavlja osnovu hrane za mnoge ribe i morske sisare. Promene u njihovim populacijama mogu imati kaskadne posledice po čitave hranidbene lance i po snabdevanje hranom za ljude.
Šta je istraživanje pokazalo
Tim sa Norwegian University of Science and Technology (NTNU) ispitao je uticaje povišenih temperatura i oksidativnog stresa na Calanus finmarchicus, copepod koji najbolje uspeva u hladnim atlantskim vodama. Istraživači su zabeležili pomeranje ove vrste ka severu, što je već poznat odgovor na zagrevanje mora. Najznačajniji nalaz je da su muški jedinci pokazali jači stresni odgovor na toplotu i hemijske stresore u odnosu na ženke.
„Mužjaci aktivnije plivaju i zbog toga troše više energije. Kada su izloženi oksidativnom stresu, brže iscrpljuju energetske rezervne i mogu uginuti ranije nego ženke“, objasnila je Sidonie Rousseau, doktandska studentkinja na NTNU-u i autorica studije.
Moguće posledice
Zbog toga što su ženke trenutno brojnije, dodatni gubici mužjaka mogu poremetiti razmere polova u populaciji, smanjiti reproduktivni potencijal vrste i narušiti stabilnost lokalnih ekosistema. S obzirom na ulogu Calanus finmarchicus u hranidbenim lancima, smanjenje njihove brojnosti može dugoročno uticati na dostupnost morske hrane za ljude i na zdravlje ribljih populacija.
Ograničenja i dalji koraci
Autori napominju da rezultati ne ukazuju na neposredan kolaps populacije, ali ističu ranjivost vrste kada više stresora deluje istovremeno. Potrebna su dalja istraživanja koja će pratiti populacione trendove, razloge razlikovanja osetljivosti polova i uticaj drugih faktora (poput promena u hrani, predaciji i hemijskim zagađivačima).
Razumevanje ovih promena važno je za predviđanja budućih pomeranja morskih ekosistema i za planiranje održivog upravljanja ribarstvom i resursima mora.
Pomozite nam da budemo bolji.



























