Rat protiv Irana, zamišljen kao odlučujuća akcija koja bi učvrstila poziciju Benjamina Netanjahua, nije doneo očekivane političke dobitke. Iran i dalje poseduje nuklearne rezerve i raketne kapacitete, a njegova kontrola nad Hormuškim moreuzom pojačava regionalnu nesigurnost. Podrška Netanjahuu opala je u anketama, dok su troškovi sukoba procenjeni na oko 11,5 milijardi dolara. Analitičari upozoravaju da su taktički uspesi u vazduhu daleko od strateškog rešenja konflikta.
Netanjahu Ne Pretvara Vojnu Nadmoć U Politički Profit U Ratu S Iranom

DUBAI, 14. april — Rat protiv Irana je trebao da donese odlučujuću pobedu nad Teheranom i učvrsti mesto Benjamina Netanjahua u istoriji. Više od šest nedelja od početka sukoba, izraelski premijer nije uspeo da vojnu nadmoć pretvori u jasne političke dobitke.
Iran ostaje operativan i prkosan. Uprkos snažnim izraelsko‑američkim vazdušnim udarima i gubitku pojedinih visokih iranskih zvaničnika, Teheran čuva nuklearne zalihe, demonstrira raketne sposobnosti i vrši uticaj na Hormuški moreuz — ključnu pomorsku arteriju kroz koju protiče oko petine svetske nafte.
Na drugim frontovima stanje je neodređeno: Hamas u pojasu Gaze nije demontiran, a Hezbollah, podržan iz Irana, i dalje ispaljuje rakete na sever Izraela iz Libana. Čeoni udari i ciljana ubistva doneli su taktičke uspehe, ali nisu doveli do strateškog sloma protivnika.
„Netanjahu ne pobeđuje“, ocenjuje Danny Citrinowicz, viši istraživač za Iran u Institutu za nacionalnu bezbednost. „Ovaj rat je strateški neuspeh. Postoji jaz između onoga što je obećao na početku kampanje i gde smo završili.“
Ankete pokazuju pad podrške premijeru: istraživanje Agam Labs (Hebrejski univerzitet) od 11. aprila navodi da je samo 10% Izraelaca smatralo rat uspešnim, dok je podrška Netanjahuu pala na oko 34% (prethodno 40%). Više od polovine ocenilo je njegovo vođstvo kao loše ili vrlo loše.
Troškovi sukoba značajni su: izraelsko Ministarstvo finansija procenjuje da je rat do sada potrošio oko 11,5 milijardi dolara, pri čemu veliki deo sredstava odlazi na odbranu.
Aviv Bushinsky, bivši savetnik Netanjahua, i drugi analitičari upozoravaju da se oslanjanje gotovo isključivo na vazdušnu moć i ciljana ubistva ne prevodi nužno u trajni politički uspeh. Iako su u napadima stradali visoki iranski zvaničnici, vrhovnik Ali Khamenei i strukture moći u Iranu ostaju funkcionalne.
Izraelski zvaničnici i zapadni izvori navode da je Netanjahu za plan primirja, posredovan u razgovorima u kojima je učestvovala i Pakistan, saznao tek u završnoj fazi pregovora, što je izazvalo nezadovoljstvo i osećaj marginalizacije. Premijer je kasnije rekao da ga je američki potpredsednik J.D. Vance telefonom obavestio o detaljima iz aviona.
Širi geopolitički efekti: Strateški analitičari ističu da je rat prešao kritičnu tačku: Iran je shvatio da može izdržati sukob sa SAD i pokazao je sposobnost da ugrozi infrastrukturu u Zalivu i utiče na plovidbu kroz Hormuški moreuz. To menja ravnotežu snaga i pojačava zabrinutost zemalja Zaliva, koje će — po rečima regionalnih zvaničnika — prihvatiti veći rizik sukoba kako bi sačuvale otvorenost moreuza.
Diplomate procenjuju da će, bez jasnih i brzih vojnih pobeda, Netanjahuova politička dilema postajati sve dublja, posebno pred zakonske izbore zakazane do kraja oktobra.
„Ne možete vratiti baksuz iz boce“, kaže Citrinowicz o iranskom uticaju na Hormuz. „Iranlije sada osećaju ojačanje, ohrabreni su i žele mnogo više nego što im je ranije bilo ponuđeno.“
Region se suočava sa potencijalom dužeg perioda povišene napetosti i prilagođavanja bezbednosnih i diplomatskih strategija dok sukob ostaje otvoren i ne donosi odlučujući ishod.
Dodaci: izvori i izjave su iz originalne Reutersove analize; dodatno uređeno i prilagođeno za čitaoce na srpskom jeziku.
Pomozite nam da budemo bolji.


































