Svet Vesti
Conflict

Dao otadžbini najvrednije: Sećanje na Predraga "Peđu" Leovca, junaka s Košara

Dao otadžbini najvrednije: Sećanje na Predraga "Peđu" Leovca, junaka s Košara

Predrag "Peđa" Leovac, potporučnik iz Pljevalja, poginuo je 14. aprila 1999. na Košarama dok je predvodio juriš za povraćaj kote Maja Glava. Prethodno je teško ranjen 1998. i operisan na VMA, ali se uprkos tome vratio u jedinicu. Njegova hrabrost i žrtva ostavili su trajni trag u Pljevljima — ulica i kulturni centar nose njegovo ime, a 2024. mu je otkriven spomenik.

Potporučnik Vojske Jugoslavije Predrag "Peđa" Leovac, rodom iz Pljevalja, poginuo je 14. aprila 1999. godine na graničnom kamenu između Srbije i Albanije tokom borbi na Košarama.

Leovac je bio komandir voda za intervencije 53. graničnog bataljona Prištinskog korpusa i često se pominje kao jedan od najupečatljivijih heroja te bitke. Poginuo je predvodeći vojnike u jurišu tokom pokušaja povraćaja kote Maja Glava — strateške tačke u rejonu karaule.

Ranije ranjavanje i povratak u jedinicu

Manje od pola godine pre pogibije, na Svetu Petku 1998. godine, teško je ranjen — geljer je prošao kroz vilicu. Operisan je na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, a nakon samo sedam dana napustio je bolnicu "da ne zauzima mesto teško ranjenim drugovima".

"Bio sam na levom krilu bataljona kad mi je javljeno da je ranjen... Nikada neću zaboraviti da mi je tada vojnik dao jedan krvavi papir na kome je bio raspored mina..."

— majор Duško Šljivančanin, komandant 53. graničnog bataljona (izjave za portal IN4S)

Vratio se u Pljevlja i mesecima se oporavljao — često hranjen tečnom hranom — ali već u februaru, još slab, odlučio je da se vrati na Košare. Pre polaska poljubio je majku Milicu u čelo i rekao: "Ako se ne vratim, majko, ko će sačuvati onu decu gore?"

Poslednja bitka i pogibija

Prvo što je uradio po povratku bilo je da ode do minskog polja gde je ranjen i uzme svoju pušku. Dva meseca kasnije, pri pokušaju zauzimanja Maja Glave kod graničnog kamena C4, posle više dana borbi, pogođen je snajperom — metak mu je prošao kroz vrat i presekao lančić sa krstom. Saborci su ga izneli iz položaja i pokušali da ga prenesu do karaule; izdahnuo je na putu ka bolnici u Đakovici. Imao je samo 23 godine i četiri meseca.

"Peđa je bio naša savest."

— saborci sa karaule

Sećanje i zaostavština

Nakon pogibije, komandant Šljivančanin uzeo je Predragovu pušku, poljubio je и предао оцу, a karaula Šula kod Pljevalja kasnije je dobila njegovo ime. Ulica u Pljevljima i Kulturni centar "Predrag Peđa Leovac" posvećeni su njegovom sećanju. Pre dve godine, na Vidovdan 2024, u gradskom parku u centru Pljevalja otkriven je i spomenik u njegovu čast.

Otac Mile Leovac i saborci često ističu Peđinu hrabrost, nesebičnost i posvećenost — osobine koje ga, prema svedočenjima, čine trajnim uzorom mladim generacijama koje žele da poštuju i brane otadžbinu.

Napomena: Citati i opis događaja zasnovani su na izjavama aktera i izveštajima lokalnih izvora (portal IN4S, "Pljevaljske novine").

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno