Studija u Science Advances pokazuje da vulkan Methana, oko 50 km jugozapadno od Atine, i pored više od 100.000 godina površinskog mira, gotovo kontinuirano akumulira magmu ispod površine. Analizom preko 1.250 cirkon‑kristala, istraživači su otkrili da je magma u gornjoj komori izuzetno bogata vodom i da plašt verovatno utiče na pojačanu proizvodnju magme. Nalazi naglašavaju da dugotrajan mir ne znači da je vulkan ugašen i pozivaju na pojačano praćenje i revidiranje procene rizika.
Methana: Uspavan Vulkan Koji Tiho Nakuplja Ogromne Količine Magme
Giant Greek volcano thought dormant for 100,000 years is actually steadily accumulating magma
Vulkan Methana, oko 50 km jugozapadno od Atine, decenijama je smatran uspavanim — bez erupcija, bez lave i bez pepela. Nova studija objavljena u časopisu Science Advances otkriva, međutim, da ispod površine ovaj vulkan gotovo kontinuirano akumulira veliku količinu magme.
Šta su otkrili istraživači?
Istraživači su analizirali više od 1.250 cirkon‑kristala iz magmatskih rezervoara koji zajedno pokrivaju oko 700.000 godina vulkanske istorije. Ti mali kristali ponašaju se kao prirodne vremenske kapsule koje čuvaju podatke o tome kada i pod kojim uslovima je magma nastajala i menjala se.
Map shows the South Aegean Volcanic Arc and the locations of the main volcanic areas (Popa et al./Science Advances (2026))
"Možemo posmatrati cirkon kao mali uređaj za beleženje leta. Datiranjem više od 1.250 uzoraka, precizno smo rekonstruisali unutrašnji život vulkana", kaže vulkanolog Olivier Bachmann (ETH Zurich).
Analiza je pokazala da je proizvodnja magme ispod Methane bila gotovo stalna, uprkos više od 100.000 godina površinskog mira. Posebno je zapaženo da je magma u gornjoj komori izuzetno bogata vodom — znatno više nego što su naučnici očekivali.
Zašto je magma toliko "vlažna"?
Istraživači veruju da je plašt ispod Methane snažno pod uticajem sedimenata okeanskog dna i velike količine vode. Taj proces hidrira plašt, podstiče kristalizaciju i čini proizvodnju magme efikasnijom. Răzvan‑Gabriel Popa, koautor studije, napominje da mnogi vulkani u subdukcijskim zonama mogu povremeno dobijati posebno "mokru" primitivnu magmu.
Youngest eruption of the Methana volcano (brown) flowing into the sea (Răzvan-Gabriel Popa/ETH Zurich)
Takva brza kristalizacija vodom bogate magme može, po nekim scenarijima, dovesti do ređe pojave erupcija — ali dugoročna akumulacija magme takođe znači da se može formirati velika i potencijalno opasnija magmatska masa.
Implikacije i preporuke
Autori studije upozoravaju da dugotrajan površinski mir ne garantuje da je vulkan ugašen. Naprotiv, tiha nakupljanja mogu ukazivati na rast sistema koji bi u budućnosti mogao postati opasan. To ima direktne implikacije za procene vulkanskog rizika i strategije praćenja, kako u Grčkoj, tako i u drugim regionima sa subdukcijskim vulkanizmom.
"Ovo naglašava važnost praćenja uspavanih vulkana, čak i kada nema nedavnih erupcija", navode autori.
Zaključak: Methana je primer kako vulkani mogu dugo ostati mirni na površini dok ispod njih postepeno raste magmatski sistem. Zato su kontinuirano geofizičko i geokemijsko praćenje i ažurirane procene rizika od ključnog značaja.
Pomozite nam da budemo bolji.
