Studija u Frontiers in Microbiology pokazuje da izmet ptica i lisica može poslužiti kao indikator antimikrobne rezistencije u okolini. Analizirano je skoro 500 uzoraka: 32 su sadržala Klebsiella spp., dok je ~2% bilo pozitivno za K. pneumoniae. Istraživači preporučuju pojačan nadzor, unapređenje prečišćavanja otpadnih voda i smanjenje upotrebe antibiotika u stočarstvu, uz napomenu da su potrebne dodatne kliničke studije.
Ptice i lisice kao alarm: izmet otkriva širenje otpornosti na antibiotike
Fox looking for food in the city© konur/Shutterstock.com
Nedavna studija objavljena u časopisu Frontiers in Microbiology pokazuje da izmet divljih životinja može služiti kao ranovremeni indikator širenja antimikrobne rezistencije (AMR). Istraživači tvrde da fekalni uzorci ptica i lisica nose mikrobiološke tragove koji omogućavaju praćenje bakterija otpornih na antibiotike i ranije prepoznavanje rizika po javno zdravlje.
Šta su istraživači radili i šta su našli
U istraživanju je analizirano skoro 500 uzoraka izmeta prikupljenih od različitih vrsta: crveni lisac, vrane, svrake i različite vodene ptice. Testirano je prisustvo roda Klebsiella (Klebsiella spp.) i vrste Klebsiella pneumoniae, poznatih po oportunističkom ponašanju i sposobnosti da postanu rezistentne na uobičajene antibiotike.
Foxes may unintentionally transmit diseases across territory as they defecate.©Michele Aldeghi/Shutterstock.com
Od ukupnog broja uzoraka, 32 su sadržala Klebsiella spp., dok je oko 2% uzoraka bilo pozitivno za K. pneumoniae. Kako ističe dr Mauro Conter (Univerzitet u Parmi), čak i ovakvi odnosi učestalosti ukazuju na prisustvo okolinskih klonova koji se mogu širiti zagađenom vodom i predstavljaju potencijalni rizik za ljude.
Kako se rezistencija širi i šta to znači
Autori studije ukazuju da različite vrste doprinose širenju AMR na različite načine: lisice uglavnom šire kratkoročnu rezistenciju po kopnu prilikom obavljanja nužde na terenu, dok ptice mogu doprinositi prenošenju preko vazduha i vode zahvaljujući selidbama i kontaktu sa vodenim sistemima. Pojava ovih sojeva u okolišu često odražava ljudske aktivnosti, poput ispuštanja zagađene otpadne vode ili preliva iz stočnih farmi.
These AMR clones indicate that strains found in the wild can mimic clinical antimicrobial resistance.©New Africa/Shutterstock.com
Preporuke i dalje potrebe
Stručnjaci preporučuju intenzivniji monitoring okoliša, bolju obradu otpadnih voda i strožiju kontrolu upotrebe antibiotika u farmaceutskoj i stočarskoj praksi. Smanjenje ispuštanja antibiotika u vodu i zemlju može umanjiti pritisak selekcije i usporiti pojavu rezistentnih sojeva. Ipak, autori napominju da su dokazi o direktnom prenošenju sa divljih životinja na ljude još ograničeni, pa su neophodne dodatne kliničke i epidemiološke studije koje su često skupe i metodološki zahtevne.
Zaključak: Monitoring fekalnih uzoraka divljih životinja predstavlja koristan dopunski alat za rano otkrivanje širenja AMR u okolini i može pomoći u ciljanim merama prevencije pre nego što rezistentni sojevi postanu široko rasprostranjeni.
Izvor: Frontiers in Microbiology; izjave i tumačenja preuzeti iz studije i komentara istraživača.
Pomozite nam da budemo bolji.
