Tim astronoma je okvirno mapirao Vela Superklaster, strukturu dugu oko 300 miliona svetlosnih godina i masom ekvivalentnom ~30 kvadriliona Sunca. Superklaster se nalazi ~800 miliona svetlosnih godina od Zemlje u "Zoni izbegavanja" Mlečnog puta, zbog čega je dugo bio skriven. Ključna nova merenja crvenog pomaka obezbedio je radio-teleskop MeerKAT, a većina mase koncentrisana je u dva jezgra koja se približavaju.
Vela Superklaster Mapiran: Ogroman Superklaster Sakriven Iza „Zone Izbegavanja“ Mlečnog Puta

Astronomi su konačno dobili jasniju sliku misterioznog Vela Superklastera — masivne strukture koja je deceniju bila praktično nevidljiva sa Zemlje zbog svoje pozicije iza gustih zvezdanih i prašinskih diskova Mlečnog puta, tzv. "Zone izbegavanja".
Šta su otkrili?
Nova, okvirna mapa pokazuje da Vela Superklaster prostire oko 300 miliona svetlosnih godina i sadrži količinu materije ekvivalentnu približno 30 kvadriliona Sunca. Struktura se sastoji od najmanje 20 jata galaksija, a najveći deo mase koncentrisan je u dva glavna jezgra koja se kreću jedno prema drugom.
Kako su došli do ovih podataka?
Istraživači su kombinovali oko 65.000 postojećih merenja udaljenosti sa približno 8.000 novih merenja crvenog pomaka (redshift). Ključnih ~2.000 novih merenja obezbedio je južnoafrički radio-teleskop MeerKAT, koji je detektovao signale iz velikih oblaka vodonika u galaksijama i omogućio uvid u kretanja objekata skrivene iza prašine koju ne mogu da prođu optički teleskopi.
"Milioni i milijarde zvezda u disku su tako gusti i blizu galaktičke ravni da kroz njih ne možemo lako da vidimo…" — Renee Kraan-Korteweg
Ime i značaj
Superklaster je ranije nazvan "Terra incognita" zbog svog skrivanja; istraživači su mu sada dali i lokalni nadimak Vela-Banzi (iz jezika Xhosa) što znači "široko otkrivanje". Preliminarni rezultati svrstavaju Velu među najmasivnije poznate strukture u lokalnom svemiru — po masi veći od Laniākea (superklastera u kojem se nalazi i naša Galaksija), a po veličini blizu drugoplasiranog Shapleyjevog superklastera.
Ograničenja i budućnost
Iako su radio-opservacije poput onih sa MeerKAT-om probile vidljivi oblak prašine, ne sve galaksije sadrže dovoljno vidljivog vodonika pa će neki delovi Vele verovatno i dalje ostati delimično nepoznati. Autori naglašavaju da će budući snažniji radio-teleskopi i dalja merenja omogućiti preciznije mape i bolje testiranje kosmoloških modela.
Zašto je ovo važno?
Precizno mapiranje velikih kosmičkih struktura pomaže da se provere i unaprede modeli formiranja univerzuma. Poznavanje i veličine i brzine ovakvih objekata ključno je za razumijevanje dinamike lokalnog svemira i raspodele materije.
Izvor: preprint studija postavljena na arXiv (10. mart), izjava koautorke Renee Kraan-Korteweg i rezultati merenja uključuju MeerKAT opservacije.
Pomozite nam da budemo bolji.


























