Naučnici sa Shenzhen University razvili su gorivni članak ZC‑DCFC koji elektrokemijski oksiduje usitnjeni ugalj i zadržava nastali CO2 unutar sistema radi njegove konverzije u sirovine poput syngasa. Autori tvrde da uređaj može dostići do 40% efikasnosti i da je skalabilan u obliku nizova. Iako rezultati deluju obećavajuće, potrebna su dalja testiranja i nezavisna verifikacija pre industrijske primene.
Kineski Tim Predstavio ZC‑DCFC — Gorivni Članak Na Ugalj Koji Teži Nultoj Emisiji CO2

Kineski naučnici sa Shenzhen University predstavili su eksperimentski gorivni članak napajan ugljem, nazvan ZC‑DCFC, za koji tvrde da može značajno smanjiti, pa čak i praktično eliminisati emisije CO2 tako što zadržava i pretvara nastali gas u korisne hemijske sirovine.
Kako funkcioniše
Umesto klasičnog sagorevanja uglja i proizvodnje pare za turbine, sistem koristi usitnjeni i osušen ugalj koji je podvrgnut specijalnoj predobradi i uvodi se u anodni prostor gorivnog članka. Kiseonik se dovodi do katode, dok u anodi preko oksidne membrane dolazi do elektrokemijske oksidacije uglja.
Tokom ove reakcije nastaje CO2, koji, prema autorima, ostaje zadržan unutar sistema i može se dalje konvertovati u sirovine poput sinteznog gasa (syngas) i drugih vrednih hemikalija, umesto da se direktno ispušta u atmosferu.
Performanse i skalabilnost
Autori navode da ćelija može dostići energetsku efikasnost do oko 40%, zahvaljujući izbegavanju gubitaka vezanih za sagorevanje i termalne motore. Dizajn je zamišljen kao skalabilan — u obliku niza (stacks) — kako bi se povećala izlazna snaga.
Prednosti i ograničenja
Prethodni pokušaji direktne konverzije uglja u energiju suočavali su se sa kratkim radnim vekom i niskom gustinom snage; istraživači tvrde da novi koncept smanjuje te probleme. Međutim, trenutno su mnoge tvrdnje bazirane na laboratorijskim rezultatima i zahtevaju nezavisnu verifikaciju, dugoročno testiranje i procenu ukupnog energetskog i klimatskog balansa procesa.
Moguće primene
Autori predlažu da bi ZC‑DCFC mogao biti koristan za efikasno iskorišćenje uglja iz dubokih ležišta (iznad 2.000 m) i za scenarije gde bi se CO2 odmah hvatao i prerazvrstavao u korisne hemikalije. Ipak, praktična primena zavisi od slabih tačaka koje još treba istražiti: trajnosti ćelije, ekonomičnosti obrade CO2, sigurnosti i ukupnog uticaja na životnu sredinu.
Studija je objavljena u časopisu Energy Reviews, a autori ističu da su potrebna dalja istraživanja kako bi se identifikovali realni industrijski scenariji primene i potvrdila stvarna korist tehnologije.
Pomozite nam da budemo bolji.



























