Novo istraživanje u časopisu Nature Climate Change pokazuje da mikroplastika u atmosferi upija više sunčeve svetlosti nego što je reflektuje, što dovodi do neto zagrevanja. Tamne i obojene čestice posebno pojačavaju apsorpciju; ukupan efekat može dostići do jedne šeste efekta crnog uglja. Procene sugerišu da je godišnje zagrevanje povezano s mikroplastikom približno jednako radu 200 termoelektrana na ugalj, ali tačne količine i raspodela čestica još nisu utvrđene.
Mikroplastika U Vazduhu Zagreva Planetu: Boja Čestica Pojačava Efekat

Zemlja je preplavljena mikroplastikom koja ne samo da zagađuje kopno i okeane, već se nalazi i u atmosferi — i novo istraživanje ukazuje da te sitne čestice doprinose zagrevanju klime.
Studija objavljena u časopisu Nature Climate Change, koju su predvodili istraživači sa Fudan University u Kini, pokazuje da mikroplastika u vazduhu upija više sunčeve svetlosti nego što je reflektuje, što dovodi do neto efekta zagrevanja. Iako je uticaj manji od efekta gasova staklene bašte, autori i nezavisni stručnjaci smatraju da je dovoljno značajan da bi bio uključen u klimatske procene.
U laboratorijskim merenjima istraživači su analizirali kako boja i veličina čestica utiču na apsorpciju sunčevog zračenja. Rezultati su pokazali da su tamne i neke obojene čestice — posebno crne, žute, plave i crvene — sklonije da upijaju svetlost u poređenju sa belim česticama.
„Možemo sa sigurnošću reći da su u ukupnom bilansu agenti zagrevanja“, izjavio je koautor Drew Shindell, profesor zemljinih nauka na Duke University.
Istraživači procenjuju da efekat mikroplastike može dostići do jedne šeste zagrevanja koje proizvodi crni ugalj (black carbon). Shindell je, koristeći dostupne podatke, ocenio da je godišnje zagrevanje povezano s mikroplastikom otprilike jednako radu oko 200 termoelektrana na ugalj, mada autori upozoravaju da su ove procene još neprecizne zbog ograničenih podataka o količinama i raspodeli čestica.
Neizvesnosti i dalja istraživanja
Autori i drugi stručnjaci ističu ključne nepoznanice: tačna koncentracija mikroplastike u različitim slojevima atmosfere, horizontalna i vertikalna raspodela, kao i način na koji se čestice vremenom raspadaju i menjaju optička svojstva. Zbog toga trenutni klimatski modeli još ne uključuju ovaj faktor, a rezultati studije predstavljaju poziv na dodatna merenja i modeliranje.
Uticaj na oblake i vremenske uslove
Druga nezavisna istraživanja ukazuju da mikroplastika može uticati i na formiranje oblaka: čestice služe kao jezgra za kondenzaciju, što može promeniti način na koji se kapljice i ledeni kristali formiraju i, posledično, uticati na padavine i lokalne vremenske obrazce.
Zaključak
Otkrivanje da mikroplastika u atmosferi upija značajnu količinu sunčeve svetlosti proširuje spisak ekoloških i klimatskih problema povezanih s plastikom. Naučnici pozivaju na šira terenska merenja, uključivanje mikročestica u klimatske modele i pojačane napore za smanjenje emisija plastike u prirodu.
Pomozite nam da budemo bolji.



























