Svet Vesti
Environment

Sitni leteći insekti ostavljaju DNK tragove u vazduhu — eDNA otkriva skrivene vrste i pad biodiverziteta

Sitni leteći insekti ostavljaju DNK tragove u vazduhu — eDNA otkriva skrivene vrste i pad biodiverziteta
Gnats or midges swarm in the sunlight. A source of irritation and frustration in summer months, especially in the Scottish Highlands. Backlit by the Sun they take on an almost ethereal glow.© JimCWalker/Shutterstock.com

Studije eDNA iz vazduha otkrivaju skrivene populacije sitnih letećih insekata i pokazuju značajan pad biodiverziteta u Južnoj Koreji (~61% za nešto više od decenije), dok su nemačke šume ostale relativno stabilne. Tradicionalno uzorkovanje sa tla nije hvatalo mnoge vrste, pa su naučnici uveli vazdušne zamke i analize mitohondrijskih markera COI i 16S rRNA. Prikupljeni podaci otkrivaju sezonske migracione obrasce i pomažu u praćenju invazivnih i poljoprivrednih štetočina.

Mnoge vrste insekata lete iznad naših glava bez da ih primetimo — često su premale da bi bile vidljive golim okom. Svaki organizam ostavlja za sobom okolinski DNK (eDNA), a najsitniji leteći insekti ostavljaju mikroskopske ćelijske ostatke suspendovane u vazduhu koje naučnici sada mogu da prikupe i analiziraju.

Sitni leteći insekti ostavljaju DNK tragove u vazduhu — eDNA otkriva skrivene vrste i pad biodiverziteta
Most of the time, you can’t even see all the insects that are flying above your head.©Janis Smits/Shutterstock.com

Kako funkcioniše prikupljanje eDNA iz vazduha

U novim studijama istraživači su koristili velike vazdušne zamke (dužine približno 10 metara / ~33 stope) koje sakupljaju čestice iz atmosfere zajedno sa sitnim ostacima biljaka i životinja. Iz prikupljenog materijala izoluje se DNK i koriste se metode metabarcodinga kako bi se identifikovale vrste. Ključni mitohondrijski markeri koji su korišćeni u analizama su COI (cytochrome c oxidase subunit I) i 16S rRNA. COI pomaže razlikovanju sličnih vrsta, dok 16S rRNA može da pruži dodatne informacije o zdravstvenom statusu pojedinaca i populacija.

Sitni leteći insekti ostavljaju DNK tragove u vazduhu — eDNA otkriva skrivene vrste i pad biodiverziteta
Spotted lanternflies are invasive in the U.S., but cause just as much damage in Asia.©iStock.com/arlutz73

Šta su otkrili istraživači

Kolektivna studija iz 2025. poređivala je podatke o članonošcima iz Južne Koreje i Nemačke prikupljene tokom jedanaest godina. Dok su nemačke šume pokazale relativnu stabilnost biodiverziteta, u šumama Južne Koreje zabeležen je alarmantan pad: raznovrsnost članonožaca opala je za oko 61% tokom nešto više od decenije. Pad se posebno odnosio na leteće grupe kao što su moljci i leptiri, dok je istovremeno primećen porast suptropskih i invazivnih vrsta, uključujući i poljoprivredne štetočine.

Sitni leteći insekti ostavljaju DNK tragove u vazduhu — eDNA otkriva skrivene vrste i pad biodiverziteta
Scientists can test eDNA from various insects, thanks to the microscopic cells they leave behind mid-flight.©iStock.com/Sundry Photography

Prethodne analize koje su koristile eDNA sa opalog lišća dale su važne podatke o kopnenim vrstama, ali nisu bile sveobuhvatne — mnogi insekti, poput lovebugs, spotted lanternfly i komaraca, retko borave na tlu. Uzimanje eDNA iz vazduha omogućava identifikaciju upravo tih vrsta i daje potpuniju sliku populacija i njihovih migracionih obrazaca.

Sezonski obrasci i praktične implikacije

Analize prikupljene vazdušnim zamkama otkrile su jasno definisane sezonske pojave letećih insekata: pomeranja koja se javljaju od početka maja do početka jula, zatim od kraja jula do početka septembra, i ponovo od kraja septembra do kraja oktobra. Takvi podaci pomažu naučnicima i praktičarima da preciznije predviđaju dolaske invazivnih i štetnih vrsta, što je posebno važno za poljoprivredu i očuvanje biodiverziteta.

Zašto je ovo važno

Praćenje eDNA iz vazduha predstavlja novi, sveobuhvatan alat za razumevanje dinamike populacija sitnih letećih insekata, njihove zdravstvene slike i odgovora na klimatske i antropogene promene.

Dalja istraživanja i šira primena ovih metoda mogu pomoći u ranom otkrivanju invazivnih vrsta, praćenju širenja poljoprivrednih štetočina i proceni stanja ekosistema — znanja koja su ključna za planiranje mera zaštite i održivog upravljanja prirodom.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno