Studije eDNA iz vazduha otkrivaju skrivene populacije sitnih letećih insekata i pokazuju značajan pad biodiverziteta u Južnoj Koreji (~61% za nešto više od decenije), dok su nemačke šume ostale relativno stabilne. Tradicionalno uzorkovanje sa tla nije hvatalo mnoge vrste, pa su naučnici uveli vazdušne zamke i analize mitohondrijskih markera COI i 16S rRNA. Prikupljeni podaci otkrivaju sezonske migracione obrasce i pomažu u praćenju invazivnih i poljoprivrednih štetočina.
Sitni leteći insekti ostavljaju DNK tragove u vazduhu — eDNA otkriva skrivene vrste i pad biodiverziteta

Mnoge vrste insekata lete iznad naših glava bez da ih primetimo — često su premale da bi bile vidljive golim okom. Svaki organizam ostavlja za sobom okolinski DNK (eDNA), a najsitniji leteći insekti ostavljaju mikroskopske ćelijske ostatke suspendovane u vazduhu koje naučnici sada mogu da prikupe i analiziraju.
Kako funkcioniše prikupljanje eDNA iz vazduha
U novim studijama istraživači su koristili velike vazdušne zamke (dužine približno 10 metara / ~33 stope) koje sakupljaju čestice iz atmosfere zajedno sa sitnim ostacima biljaka i životinja. Iz prikupljenog materijala izoluje se DNK i koriste se metode metabarcodinga kako bi se identifikovale vrste. Ključni mitohondrijski markeri koji su korišćeni u analizama su COI (cytochrome c oxidase subunit I) i 16S rRNA. COI pomaže razlikovanju sličnih vrsta, dok 16S rRNA može da pruži dodatne informacije o zdravstvenom statusu pojedinaca i populacija.
Šta su otkrili istraživači
Kolektivna studija iz 2025. poređivala je podatke o članonošcima iz Južne Koreje i Nemačke prikupljene tokom jedanaest godina. Dok su nemačke šume pokazale relativnu stabilnost biodiverziteta, u šumama Južne Koreje zabeležen je alarmantan pad: raznovrsnost članonožaca opala je za oko 61% tokom nešto više od decenije. Pad se posebno odnosio na leteće grupe kao što su moljci i leptiri, dok je istovremeno primećen porast suptropskih i invazivnih vrsta, uključujući i poljoprivredne štetočine.
Prethodne analize koje su koristile eDNA sa opalog lišća dale su važne podatke o kopnenim vrstama, ali nisu bile sveobuhvatne — mnogi insekti, poput lovebugs, spotted lanternfly i komaraca, retko borave na tlu. Uzimanje eDNA iz vazduha omogućava identifikaciju upravo tih vrsta i daje potpuniju sliku populacija i njihovih migracionih obrazaca.
Sezonski obrasci i praktične implikacije
Analize prikupljene vazdušnim zamkama otkrile su jasno definisane sezonske pojave letećih insekata: pomeranja koja se javljaju od početka maja do početka jula, zatim od kraja jula do početka septembra, i ponovo od kraja septembra do kraja oktobra. Takvi podaci pomažu naučnicima i praktičarima da preciznije predviđaju dolaske invazivnih i štetnih vrsta, što je posebno važno za poljoprivredu i očuvanje biodiverziteta.
Zašto je ovo važno
Praćenje eDNA iz vazduha predstavlja novi, sveobuhvatan alat za razumevanje dinamike populacija sitnih letećih insekata, njihove zdravstvene slike i odgovora na klimatske i antropogene promene.
Dalja istraživanja i šira primena ovih metoda mogu pomoći u ranom otkrivanju invazivnih vrsta, praćenju širenja poljoprivrednih štetočina i proceni stanja ekosistema — znanja koja su ključna za planiranje mera zaštite i održivog upravljanja prirodom.
Pomozite nam da budemo bolji.




























