Zašto je Tyrannosaurus rex imao tako male ruke? Novi pogledi na staru zagonetku

Tyrannosaurus rex, jedan od najpoznatijih dinosaurusa koji je ikada hodao Zemljom, izaziva radoznalost od prvog pronalaska kostura početkom 20. veka. Naučnici smatraju da je T. rex — čije ime znači „kralj tiranskih guštera“ — bio snažan predator: odrasla jedinka mogla je dostići oko 12–14 metara dužine i oko 6 metara visine, a njegovi zubi mogli su biti dugački i do 0,3 metra.

Jedna od najpoznatijih misterija u vezi s T. rex-om odnosi se na njegove relativno kratke ruke. Zbog čega su ruke bile tako kratke — ponekad toliko da bi jedinka verovatno teško dohvatila svoja usta — i za šta su uopšte služile?

Fossil skeletons ofTyrannosaurus rexmake clear that the dinosaur itself was very big, even if its arms were proportionally small.John Zich/AFP via Getty Images

Koliko su ruke bile male?

Najveći primerci T. rex-a imali su ruke duge oko 1 metar, što je otprilike 30% dužine nogu. Za poređenje: ljudske ruke prosečno iznose oko 66% dužine nogu. Da su ljudi imali iste proporcije kao T. rex, osoba visoka 1,8 m imala bi ruke duge svega 25–30 cm.

Moguće funkcije kratkih ruku

Naučnici su predložili više hipoteza, od kojih nijedna još nije konačno dokazana:

Scientists have suggested that in a feeding frenzy, shorter arms would potentially be easier to keep out of the way of chomps from otherT. rex.Mark Garlick/Science Photo Library via Getty Images

• Društveni prikaz: ruke su mogle služiti za pokazivanje ili prepoznavanje unutar vrste, slično ukrasima kod nekih ptica. Međutim, fosilni dokazi za jasne razlike između mužjaka i ženki T. rex-a nisu upadljivi.
• Oružje ili držač plena: iako zvuči logično, velike čeljusti i snažni zubi verovatno su prvi stupali u kontakt s plenom, pa bi kratke ruke imale ograničenu ulogu u hvatanju ili ubijanju protivnika.
• Smanjenje povreda pri zajedničkom hranjenju: nedavna hipoteza kaže da su kraće ruke smanjivale rizik od slučajnih ugriza dok su više jedinki istovremeno hranile leš — slično situacijama kod nekih današnjih reptila.
• Vestigijalna redukcija: ruke su možda postepeno izgubile funkciju i smanjile se kroz evoluciju, kao što su se kod kitova smanjile zadnje noge.
• Korelacija s rastom lobanje: fosilni zapis pokazuje jaku povezanost: kako su lobanje kod nekih teropoda postajale veće, ruke su proporcionalno postajale kraće. Veća lobanja omogućavala je snažnije ugrize i bolju obradu većeg plena.

Šta kažu podaci i modeli?

Istraživači koriste matematičke modele koji mogu prilično precizno predvideti dužinu ruku teropoda ako znaju veličinu lobanje i dužinu femura. Analize pokazuju jaku korelaciju između većih lobanja i kraćih ruku, ali uzrok te promene — da li je selektivno koristan ili samo slučajan prateći efekat drugih promena — i dalje nije jasan.

Zašto još nemamo konačan odgovor?

Ponašanje ne ostavlja često direktne tragove u fosilima, a anatomske razlike između polova T. rex-a nisu očigledne. Zbog toga nijedna hipoteza ne može za sada da se potvrdi sa sigurnošću. Nova fosilna otkrića i napredniji analitički alati mogu jednog dana da pruže odlučujuće dokaze.

However they got that way, small arms don’t seem to have been an issue for these big predators.Orla/iStock via Getty Images Plus

Zaključak: još uvek ne znamo sa sigurnošću čemu su ruke T. rex-a služile. Verovatno je u pitanju kombinacija faktora — biološke funkcije, evolutivni kompromisi i slučajni efekti — a budući nalazi mogli bi rešiti ovu dugu zagonetku.

Autorica: Sarah Sheffield, Binghamton University, State University of New York. Ovaj tekst je prenešen iz The Conversation.

Napomena: Sarah Sheffield nije u sukobu interesa u vezi sa sadržajem ovog članka, osim akademske pozicije.

Da li imaš pitanje za stručnjaka? Pošalji ga na: CuriousKidsUS@theconversation.com — molimo napiši svoje ime, godine i grad.