Studija objavljena u Nature prati 10 nepalskih sela i pokazuje da oprašivači obezbeđuju oko 44% poljoprivrednih prihoda i preko 20% unosa nekih ključnih nutrijenata. Pad broja oprašivača povezan je sa pogoršanjem ishrane i visokim udelom zaostajanja rasta kod dece. Ako se trenutni trendovi nastave, predviđa se smanjenje unosa vitamina A i folata za oko 7% do 2030. Jednostavne mere zaštite biodiverziteta mogu značajno ublažiti ove posledice.
Studija iz Nature: Pad oprašivača već pogoršava pothranjenost u zajednicama

Nova studija objavljena 6. maja u časopisu Nature ukazuje da pad populacija insekata koji oprašuju useve već ima meren uticaj na bezbednost hrane i zdravlje ljudi u nekim ruralnim zajednicama.
Istraživači su tokom jedne godine pratili divlje oprašivače, prinose i ishranu u deset nepalskih sela gde većina hrane dolazi iz lokalne proizvodnje. Tim je na svake dve nedelje beležio koje vrste i u kojem broju posećuju konkretne useve, a potom povezao te podatke sa podacima o unosu hrane i stanja nutritivnog statusa stanovnika.
Glavni nalazi:
Oprašivači su, prema proceni istraživača, odgovorni za približno 44% poljoprivrednih prihoda u tim selima i za preko 20% unosa određenih esencijalnih nutrijenata, uključujući vitamin A, vitamin E i folat. Kako je broj i raznovrsnost oprašivača opadala, padali su i prihodi domaćinstava i nutritivni unos.
Naomi Saville, jedna od koautorki, napominje da je više od polovine dece u studiji kraće za svoj uzrast, što je u velikoj meri posledica ishrane koja zavisi od oprašivanih povrća, mahunarki i voća.
Kada su autori modelirali scenario sa daljim smanjenjem oprašivača bez promene poljoprivrednih praksi, predvideli su do 2030. godine smanjenje unosa vitamina A i folata za oko 7% u proučavanim zajednicama. Takvi deficiti mogu dovesti do ozbiljnih posledica po zdravlje, uključujući probleme sa vidom i povećan rizik od urođenih mana.
Autori ističu da, iako je istraživanje sprovedeno u Nepalu, rezultati osvetljavaju širi, globalni problem: oko dve milijarde ljudi se oslanja na male poljoprivredne proizvođače, a oko tri četvrtine kultura globalno zavisi bar delimično od oprašivanja insekata. Neki važni proizvodi, poput kafe, badema i kakaa, u potpunosti zavise od oprašivača.
Moguća rešenja i koristi:
Prema modelima iz studije, jednostavne i jeftine mere mogu znatno ublažiti negativne posledice: sađenje autohtonog divljeg cveća uz parcele, očuvanje staništa divljih pčela i smanjenje upotrebe pesticida. Takve intervencije, navode autori, mogle bi povećati prihode poljoprivrede i to i do 30%, kao i poboljšati unos vitamina A i folata za približno 5% odnosno 9%.
Thomas Timberlake, koautor i ekolog, ističe da biodiverzitet nije luksuz, već osnova zdravlja, ishrane i egzistencije.
Zaključak: Studija jasno pokazuje da pad oprašivača ima direktne posledice po prihode i nutritivni status ranjivih zajednica, ali i da postoje praktična rešenja koja mogu brzo vratiti korist ljudima i ekosistemima. Investiranje u očuvanje i obnovu populacija oprašivača predstavlja isplativu meru za unapređenje bezbednosti hrane i javnog zdravlja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























