James Burridge (University of Portsmouth) razvio je model koji tretira jezik kao dinamičko polje i koristi alate statističke fizike da objasni širenje reči i dijalekata kroz prostor i vreme. Model je testiran na skoro 100.000 odgovora iz Cambridge Online Survey of World Englishes i reprodukuje slučajeve poput širenja "roly-polya" i sukoba između "sode" i "popa". Iako model može predviđati buduće mape (npr. širenje do 2040.), autor upozorava na ograničenja kao što su binarni izbori, statična demografija i uticaj politike i tehnologije.
Od „pop“ do „soda“: Može Li Jezik Pratiti Zakone Fizike?

Reči se ne šire nasumično: grupišu se, drže položaj i ponekad se iznenađujuće brzo šire preko velikih područja. To je osnovna ideja novog modela koji je razvio James Burridge sa University of Portsmouth, koji tretira promene u jeziku kao fizički proces — koristeći alate iz statističke fizike da predvidi kako se reči, izgovori i dijalektalni oblici šire kroz prostor i vreme.
Kako model radi
Burridgeov model zamišlja govor kao dinamičko polje u kojem pojedinci utiču jedno na drugo pretežno lokalno. Popularne varijante dobijaju prednost kroz konformizam, dok "polje pristrasnosti" (bias field) unosi težinu faktora teško merljivih kvantitativno — npr. prestiža, standardizacije ili istorijskih pritisaka. Metod je inspirisan matematikom koja se koristi za proučavanje magneta, fluida i površina mehurića: jezičke granice glatke su i pomeraju se pod uticajem gustine naseljenosti i lokalnih interakcija.
Podaci i primeri
Model je testiran na skoro 100.000 odgovora iz Cambridge Online Survey of World Englishes, koji beleži gde su ispitanici odrasli, koje termine koriste i godine rođenja. Među ilustrativnim slučajevima su:
- "roly-poly" — termin za drvenog stenčića koji je 1950. bio ograničen na jug SAD, a do 1995. se proširio širom mnogo većeg dela zemlje;
- Rasprava između termina "soda" i "pop" za bezalkoholna pića;
- Primer iz Engleske: širenje "splinter" gotovo svuda, osim oko Newcastlea gde opstaje lokalni oblik "spelk" zahvaljujući demografskim i prostornim uslovima.
Predikcije i ograničenja
Model proizvodi ne samo opisne karte, već i projekcije budućih promena — npr. da bi "roly-poly" mogao da postane dominantan u većini SAD do oko 2040. Ipak, autor ističe ograničenja: oslanjanje na princip apparent time (korišćenje govora odraslih kao zapisa ranije faze jezika), rad s binarnim izborima (npr. soda vs. ne-soda), pretpostavka statične raspodele stanovništva i pretežno kratkodometne interakcije. Takođe, politika, tehnologija i kulturni pomaci mogu iznenada promeniti pravce razvoja jezika.
Zašto je to važno
Burridge smatra da njegove metode pokazuju kako skrivena statistička pravila mogu oblikovati velike obrasce u govoru, slično zakonima koji upravljaju fizičkim sistemima. Rad može pomoći lingvistima i sociolozima da iz velikih anketa izvuku prediktivne modele, a praktično — i tehnologijama zasnovanim na govoru i tekstu da bolje anticipiraju promene u upotrebi jezika.
Zaključak: Iako model ne daje nepogrešive prognoze, on otvara novi, kvantitativni pristup razumevanju kako se jezik prostire kroz prostor i vreme. Rezultati su objavljeni online u časopisu Physical Review E.
Napomena za srpsku publiku: Pristup koji kombinuje lingvistiku i statističku fiziku može biti koristan i za proučavanje regionalnih osobenosti srpskog jezika, kao i za razvoj lokalizovanih jezičkih tehnologija.
Pomozite nam da budemo bolji.


























