Dattatreya Hosabale (RSS) pozvao je Indiju da ne zatvara vrata dijalogu sa Pakistanom, što je izazvalo političku pažnju u Nju Delhiju. Tokom protekle godine održane su četiri neformalne runde u okviru Track‑2 i Track‑1.5 formata, dok javne pretnje i sporovi oko voda i dalje otežavaju situaciju. Iako postoje tihi signali za ponovno otvaranje kanala, put do zvaničnog pomirenja ostaje težak i neizvestan.
Tihi signali za dijalog: Da li se Indija i Pakistan pripremaju za povratak pregovorima?

Ranije ovog meseca Dattatreya Hosabale, generalni sekretar Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS), izneo je neočekivan poziv da Indija ne zatvara vrata dijalogu sa Pakistanom. Izjava je izazvala političku buru u Nju Delhiju jer se razlikovala od zvaničnog stava premijera Narendre Modija i njegove vlade, koja uporno ponavlja da „teror i razgovori ne idu zajedno“. Ipak, podrška nekih uticajnih aktera i neformalni kontakti između bivših i sadašnjih zvaničnika ukazuju na to da bi se diplomatski kanali mogli polako otvarati.
Šta se desilo
Hosabalova izjava – „Ne smemo da zatvaramo vrata. Uvek treba da budemo spremni za angažovanje u dijalogu“ – ubrzo je dobila podršku nekih istaknutih figura, uključujući penzionisanog načelnika indijske vojske generala Manoja Naravanea. Pakistan je pozdravio te signale; portparol pakistanskog Ministarstva spoljnih poslova Tahir Andrabi izjavio je da Islamabad čeka zvaničnu reakciju Indije.
Neformalne runde i njihove uloge
Analitičari i bivši diplomate navode da su tokom protekle godine održane otprilike četiri neformalne runde razgovora u okviru Track‑2 i Track‑1.5 formata, u Muscatu, Dohi, Tajlandu i Londonu. Takvi susreti, koji uključuju penzionisane i poneke aktivne zvaničnike, obično služe kao „test terena“ i sigurnosni ventil kada zvanična diplomatija stoji zamrznuta.
„Track‑1.5 i Track‑2 dijalozi nisu zamena za zvaničnu diplomatiju. To su bezbednosni ventili koji pomažu da se spreče nesporazumi i pripreme uslovi za eventualne formalne kontakte,“ rekao je Tariq Rashid Khan, bivši major-general.
Širi geopolitički kontekst
Pomak u međunarodnom položaju Pakistana dodatno komplikuje dinamiku: Field Marshal Asim Munir pojavio se u međunarodnim pregovorima — njegova uloga u posredovanju između SAD i Irana u aprilu 2026. podigla je profil Islamabada. Istovremeno, odnosi Indije i SAD delimično su opterećeni sporovima oko trgovine i migracija, što smanjuje američki manevarski prostor da potpuno favorizuje indijske regionalne stavove.
Javne tenzije i prepreke
Unatoč tihim signalima, tenzije ostaju visoke. Na primer, izjava šefa indijske vojske generala Upendre Dwivedija 16. maja — da bi Pakistan koji „podržava terorizam“ morao da odluči da li želi da bude "deo geografije ili istorije" — izazvala je oštar odgovor pakistanskih oružanih snaga preko ISPR‑a. Takve retoričke eskalacije pokazuju koliko su pregovori krhki.
Dodatan problem je i spor oko vodnih resursa: presuda Arbitražnog suda u Hagu 15. maja o pondage limitima na projektima na reci Ind podelila je stavove dve države, dok je Indus Waters Treaty i dalje suspendovan od aprila 2025. — što pokazuje da ključna pitanja ostaju nerešena.
Šanse i scenariji
Eksperti procenjuju da postoji realan razlog za diplomatsko ponovno otvaranje kanala, ali i da će proces biti spor i uslovljen političkim proračunima u Nju Delhiju i Islamabadom. Pozivi iz RSS‑a i od penzionisanih vojnih činovnika mogu pružiti politički pokriće vladi da, neformalno i postupno, omogući opipljivije kontakte bez velikog političkog rizika.
Zaključak
Trenutni niz poruka — kombinacija tihih, neformalnih kontakata i glasnih, javnih pretnji — pokazuje realnost: mogućnost povratka dijaloga postoji, ali nije ni blizu garantovana. Politička volja, poverenje između stranaka i rešavanje spornog pitanja poput resursa na Indusu biće ključni za svaki trajniji napredak.
Pomozite nam da budemo bolji.




























