Istraživanje sedimentnih slojeva iz Kolorada, Severne Dakote i Novog Zelanda otkriva nagli porast gljivičnih spora neposredno posle Chicxulub udara pre ~66 miliona godina. Sličan vrhunac registrovan je i pre udara tokom intenzivnih erupcija Deccan Traps, što podržava hipotezu o „dvostrukom udaru“ vulkanizma i bolida. Autori smatraju da su dominirali saprotrofi iz fila Ascomycota čije su spore bile bogate melaninom, a gljive su verovatno ubrzale recikliranje organskih ostataka i uticale na oporavak ekosistema.
Kako Su Gljive Cvetaale Nakon Asteroida koji Je Istreblio Dinosauruse

Pre oko 66 miliona godina, udar asteroida Chicxulub izazvao je masovno izumiranje — procenjuje se da je nestalo oko tri četvrtine vrsta. Dok su mnoge grupe života propadale, jedno carstvo je iskoristilo kolaps ekosistema: gljive.
Nova istraživanja fosilnih slojeva iz Denver Basina (Kolorado) i Williston Basina (Severna Dakota), uz potvrđene zapise iz Novog Zelanda, pokazuju nagli i izrazit porast broja gljivičnih spora odmah uz K–Pg (Kretacejsko–Paleogeno) granicu — sloj koji je obeležen povišenim koncentracijama iridijuma i povezuje se s udarom Chicxulub asteroida.
Tri mikološka momenta u kamenu
Microbiolozi Rosanna Baker i Arturo Casadevall (Johns Hopkins University) analizirali su fosilne ostatke spora i hifa i identifikovali tri glavna perioda povećane gljivične aktivnosti povezana s tim prekretnicama u geološkom zapisu. U uzorcima iz Kolorada nalaze se obilni tragovi spora i hifa tačno u K–Pg sloju, dok slojevi formirani 2.000–10.000 godina posle granice ukazuju na produženu fazu proliferacije.
Vulkanizam i meteorit: „dvostruki udar”
Pored posleudarne eksplozije gljiva, istraživanje otkriva i raniji vrhunac gljivične aktivnosti datiran na oko 30.000–10.000 godina pre udara. Taj signal korespondira sa posebno intenzivnom fazom erupcija Deccan Traps. Autori sugerišu da je planetu najpre opterećivao dugotrajan vulkanizam, a potom je usledio udar bolida — kombinacija koja je dodatno pogodno uticala na širenje gljiva.
Koje gljive su dominirale i zašto
Preovlađujući fosilni tragovi ukazuju da su uspešne grupe bile verovatno saprotrofi iz fila Ascomycota (srodnici današnjih višela, tartufa i pekarskog kvasca). Spore iz K–Pg sloja bile su relativno velike i bogate melaninom — osobinom koja pruža zaštitu od štetnog zračenja — što odgovara organizmima koji rastu na obilju raspadajuće organske materije. Manje spore pronađene pre i posle udarnih vrhunaca opisuju mršavije, hladno- i kiselo-adaptirane vrste.
Ekološke implikacije
Gljive su verovatno odigrale ključnu ulogu u recikliranju masivnih količina organskih ostataka nastalih posle kolapsa ekosistema, ubrzavajući obnavljanje tla i stvarajući uslove za kasniji oporavak kompleksnog života. Baker i Casadevall napominju i da eksplozije gljiva mogu imati negativne posledice jer neke vrste izazivaju bolesti kod biljaka i životinja, što može uticati na dinamiku oporavka.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PNAS. Dalja taksonomska analiza fosilnih spora potrebna je da bi se preciznije odredile tačne veze između praistorijskih i savremenih grupa gljiva.
Napomena: Ovaj sažetak zasniva se na interpretacijama autora studije i uzorcima iz više lokacija; naučni konsenzus i dalje zahteva dodatna ispitivanja i poređenja uzoraka iz drugih regiona.
Pomozite nam da budemo bolji.




























