Nova genomska studija, objavljena u Molecular Biology and Evolution, pokazuje da je pad broja koala počeo pre oko 100.000 godina, znatno pre intenzivnog ljudskog uticaja. Istraživači su koristili merenu stopu mutacija iz četiri porodične loze i primenili je na 457 genoma kako bi rekonstruisali demografsku istoriju. Podaci ukazuju na klimatski izazvan pad i odvajanje zapadnih i istočnih populacija, sa najnižim brojem oko 60.000 godina pre sada.
DNK analiza menja istoriju koala: Pad populacije počeo pre ~100.000 godina, pre dolaska ljudi

Nova genomska analiza menja dosadašnji pogled na istoriju koala u Australiji: prvi veliki pad njihove brojnogsti počeo je pre oko 100.000 godina — znatno pre masovnog uticaja ljudi. Rad koji su vodili istraživači sa University of Sydney i Texas A&M objavljen je u časopisu Molecular Biology and Evolution.
Kako su došli do zaključka
Istraživači su prvo izmerili stopu novih mutacija poređenjem roditelja i potomaka u četiri porodične loze koala. Tu empirijski utvrđenu stopu primenili su na podatke iz 457 sekvenciranih genoma kako bi rekonstruisali promene u veličini populacije tokom poslednjih ~100.000 godina.
Šta podaci pokazuju
Modeli pokazuju dugotrajan pad broja koala koji je počeo pre oko 100.000 godina i dosegao najnižu tačku pre oko 60.000 godina, tokom poslednjeg ledenog perioda. Suvlji klimatski uslovi razdvojili su zapadne i istočne populacije; čini se da je preživela samo ograničena istočna zaneta koja je kasnije dala pet današnjih genetski prepoznatljivih grupa duž istočne obale Australije.
Toby Kovacs, doktorski kandidat sa University of Sydney i prvi autor studije, ističe: "Studija prepisuje vremenski okvir genetske istorije koala u Australiji."
Posledice za očuvanje
Otkrivanje ranog, klimatski izazvanog 'bottleneck'-a menja perspektivu u planiranju zaštite: genom koala može otkriti koliko genetske otpornosti je ostalo i koliko je vrsta ranjiva na dodatne pritiske. Ipak, autori jasno naglašavaju da ovo ne umanjuje modernu ulogu ljudi u ugrožavanju vrsta — danas su glavni problemi krčenje staništa, požari, bolesti i sudari sa saobraćajem.
Poboljšano genetsko praćenje i rano delovanje mogu pomoći da se spreči dalji pad i smanji rizik od inbreedinga. Istraživanje naglašava koliko su kombinacija dugoročnih klimatskih promena i savremenih ljudskih uticaja kritične za budućnost koala.
Gde je istraživanje objavljeno: Molecular Biology and Evolution. Istraživanje su sproveli timovi sa University of Sydney i Texas A&M, uz analizu 457 genoma i direktno merenje stope mutacija u četiri porodične loze.
Pomozite nam da budemo bolji.


























