Ukrajina koristi novu klasu dronova srednjeg dometa (30–300 km) koji nose teže bojne terete i često koriste AI za autonomno zaključavanje ciljeva kada izgube vezu. Ovi dronovi su jeftiniji od raketa za HIMARS i već su zabeleženi napadi na stotine logističkih meta, što je pomoglo Ukrajini da povrati zamah na bojištu. Konačni uticaj zavisi od daljih poboljšanja autonomije i ruskih kontramera.
Kako ukrajinski dronovi srednjeg dometa vraćaju udare koje HIMARS nije mogao održati

Na nebu iznad polja Zaporožja, krilati dron prosečno leti nekoliko stotina metara iznad zemlje i napada kuću za koju ukrajinske snage veruju da je bila baza ruskih FPV pilota. Eksplozija razdire krov; video snimak, koji je pregledao Business Insider, prikazuje tipičan primer nove klase srednjodometnih bespilotnih letelica koje Kijev masovno koristi od sredine 2025. godine.
Šta se menja na bojištu
Ovi dronovi, rangirani otprilike na dometu od 30 do 300 km, nose znatno teže eksplozivne korisne terete nego raniji sistem FPV-klase i dizajnirani su da pogađaju komandne punktove, logističke kolone, skladišta i sisteme protivvazdušne odbrane. Ključna inovacija je kombinacija autonomnih algoritama i otpornosti na elektronsko ometanje: ako veza sa operaterom pukne, neki modeli koriste ugrađeni AI za prepoznavanje i zaključavanje cilja u terminalnoj fazi napada.
"Tvrdimo da ukrajinski srednjodometni udar zapravo najavljuje novu fazu rata," rekao je George Barros iz Instituta za proučavanje rata (ISW). "To daje Ukrajini solidnu osnovu da zaustavi ruske napade."
Prednosti u odnosu na raketne sisteme
U ranijim fazama konflikta duboke udare iz pozadine omogućavali su zapadni sistemi poput lansirnih jedinica M142 HIMARS i raketa Storm Shadow. Ti sistemi su bili efikasni, ali su dolazili sa ograničenjima: zavisnost od podrške donatora pri ciljanjima, vremenska ograničenja upotrebe i ranjivost na rusko elektronsko ratovanje. Analitičari navode da je, dok je HIMARS bio na vrhuncu u 2022, kasnije njegova efikasnost opala jer je bilo potrebno više raketa za isti efekat zbog ometanja.
Srednjodometni dronovi nude tri ključne prednosti: niže cene po jedinici, mogućnost samostalnog odlučivanja o ciljevima i veća prilagodljivost protiv pokretnih meta — nešto što raketni sistemi teško postižu.
Tehnička i taktička ograničenja
Iako su ova rešenja obećavajuća, nisu bez ograničenja. Komunikacija na većim dometima i borba protiv agresivnog ruskog ometanja predstavljaju velike tehnološke izazove. Takođe, njihov ukupni strateški efekat zavisi od brzine i obima uvođenja kontramera od strane Kremlja. Analitičari ističu da je ključ budućnosti potpuna autonomija koja može raditi u "EW‑saturisanom" okruženju.
Troškovi i proizvodnja
Jedna GMLRS raketa za HIMARS košta oko 187.000 USD, proširena varijanta ~479.000 USD, dok je ATACMS procenjen oko 1.000.000 USD po raketi. S druge strane, srednjodometni dronovi mogu koštati od ~1.000 do 50.000 USD, uz tipičnu prosečnu cenu od nekih 5.000 USD za jeftinije modele. Lokalni proizvođači, poput FirePointa, navode cene oko 50.000 USD za naprednije modele koji uskoro mogu nositi i do 440 funti eksploziva — što bi približilo njihovu silu udaru GMLRS/ATACMS municija.
Ta razlika u ceni omogućava Kijevu bržu i masovniju proizvodnju i upotrebu, što je već rezultiralo većim brojem video-dokaza o pogodjenim logističkim ciljevima u zadnjih nekoliko nedelja.
Zaključak
Nova generacija dronova srednjeg dometa ne eliminše u potpunosti vrednost HIMARS‑a i sličnih sistema, ali menja omjer snaga na terenu: po nižoj ceni i većoj fleksibilnosti, omogućava Ukrajini da ponovo vrši udare duboko iza linija i da to radi u većem obimu. Krajnji efekat zavisiće od brzine prilagođavanja obe strane — daljih tehnoloških unapređenja, širenja proizvodnje i uvođenja protivmera.
Izveštaj zasnovan na razgovorima, video-snimcima i analizama Business Insidera i izjava stručnjaka navedenih u tekstu.
Pomozite nam da budemo bolji.


































