Svet Vesti
Nauka

Leptiri Koji Jedu Polen Otkrivaju Tajne Ekstveno Dugog Života

Leptiri Koji Jedu Polen Otkrivaju Tajne Ekstveno Dugog Života
A Heliconius erato butterfly snacking on some of its favorite fare, pollen loaded with immunity-boosting healthy fats and nutritious amino acids. (Sebastián Mena)

Studija objavljena u Nature Communications otkriva veliku varijaciju životnog veka među leptirima iz plemena Heliconiini, od 14 do preko 300 dana. Najdugovečniji su pripadnici roda Heliconius, jedini odrasli leptiri koji jedu polen; oni imaju prosečni maksimalni vek ~177 dana naspram ~58 dana kod ostalih vrsta. Eksperimenti sugerišu da uz polen, i nasledne adaptacije igraju ključnu ulogu u dugovečnosti, dok autori upozoravaju na ograničenja merene maksimalnim životnim vekom.

Evolucija donosi izuzetnu raznovrsnost u trajanju života: od insekata koji žive minutima do organizama koji mogu biti stariji od zapisane istorije. Nova studija otkriva značajne razlike u životnom veku među blisko srodnim leptirima i upućuje na ulogu ishrane i naslednih adaptacija.

Leptiri Koji Jedu Polen Otkrivaju Tajne Ekstveno Dugog Života
AHeliconius melpomene,or postman butterfly, with a partly digested load of pollen grains. Butterflies of theHeliconiusgenus are the only ones known to consume pollen. (Louise Bestea)

Najvažniji nalazi

Istraživači su prikupili podatke o maksimalnom zabeleženom životnom veku 10 vrsta iz plemena Heliconiini koristeći terenska zapažanja, podatke iz javnih leptirskih kuća i programe označavanja–puštanja–recaptura.

Leptiri Koji Jedu Polen Otkrivaju Tajne Ekstveno Dugog Života
Subscribe to ScienceAlert's free fact-checked newsletter

Otkrivena je izuzetna varijacija: od svega 14 dana kod Dione juno do 348 dana kod Heliconius hewitsoni, a u literaturi se pominje i zabeležen maksimalan vek od 380 dana za Myscelia cyaniris. Ovo predstavlja jednu od najvećih zabeleženih razlika u životnom veku među tako blisko srodnim kopnenim životinjama.

Leptiri Koji Jedu Polen Otkrivaju Tajne Ekstveno Dugog Života
Maximum reported lifespans for various butterfly species in the Heliconiini tribe. (Foley et al.,Nature Communications, 2026)

Uloga polena

Jedna od najupečatljivijih povezanosti jeste ta da su najdugovečnije vrste u studiji iz roda Heliconius — jedine odrasle vrste leptira poznate po tome da dopunjuju ishranu polenom. Prosečni maksimalni vek kod ovih leptira iznosi oko 177 dana, dok vrste koje ne konzumiraju polen imaju prosečno ~58 dana.

Leptiri Koji Jedu Polen Otkrivaju Tajne Ekstveno Dugog Života
AHeliconius erato, or red postman, with a proboscis full of nutritious, fat-and-amino-acid-laden pollen. (Sebastián Mena)

Zašto polen može pomoći

Polen je bogat mastima i esencijalnim aminokiselinama koje mogu poboljšati imunološke odbrambene mehanizme i sposobnosti za skladištenje energije. Međutim, jednostavno izlaganje polenu nije dovoljno: eksperimenti pokazuju da samo Heliconius vrste izvlače jasne koristi, što ukazuje na specifične adaptacije koje omogućavaju iskorišćavanje tih resursa.

Eksperimenti i nasledni faktori

Istraživači su izveli eksperiment manipulacije polenom. Kada je Heliconius hecale hranjen dijetom bez polena, i dalje je nadživeo vrstu iz drugog roda, Dryas iulia. Taj rezultat sugeriše da pored ishrane, u dugovečnost značajno utiču i nasledni (genetski) faktori i evolutne adaptacije.

Ograničenja i dalje istraživanje

Autori studije upozoravaju da je maksimalni zabeleženi životni vek osetljiva mera — posebno zavisi od veličine i opsega uzorka i pojedinačnih izuzetaka. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se razdvojili uticaji ishrane, genetike i okoline, kao i da se utvrdi gde leže mehanizmi sporijeg starenja kod ovih leptira.

Širi značaj

Ovi nalazi otvaraju nova pitanja o tome kako prehrambene navike i evolucione adaptacije utiču na dugovečnost u insektima. Iako je daleki cilj primena takvih saznanja na ljudsko zdravlje i produženje životnog veka spekulativan, razumevanje osnovnih bioloških mehanizama starenja može jednog dana doprineti razvoju novih terapija.

Studija je objavljena u časopisu Nature Communications.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno