Novo istraživanje, zasnovano na 44-godišnjem monitoringu, ukazuje da jezeroški jesetar (Acipenser fulvescens) može dostići i preko 400 godina života, što je znatno više od ranije procene od oko 150 godina. Naučnici su koristili modeliranje rasta po uzoru na pristupe korišćene za grenlandski ajkula i zaključili da tradicionalno brojanje prstenova na pektoralnim spajnama podcenjuje starost. Dugovečnost može delimično objašnjavati zimski torpor, a rezultati imaju važnu implikaciju za zaštitu i upravljanje populacijama.
Zapanjujući jezeroški jesetar može živeti i preko 400 godina — možda i danas pliva u jezerima

Jezeroški jesetar (Acipenser fulvescens) spada među najstarije slatkovodne vrste u Severnoj Americi — i novo istraživanje sugeriše da njihov životni vek može biti daleko veći nego što se dosad smatralo.
Dosadašnja metoda i njena ograničenja: Starost jesetara se tradicionalno određivala brojanjem prstenova rasta na pektoralnim spajnama. Kako ribe stare, ti prstenovi postaju slabije izraženi i teško ih je razaznati, pa su naučnici sumnjali da se starost podcenjuje.
Drugačiji pristup — duži podaci, drugačiji model: Tim pod vođstvom Edwarda Bakera iz Michigan DNR-a analizirao je 44 godine podataka iz programa označavanja i ponovnog ulova (capture–mark–recapture). Upoređivanjem promena telesne dužine označenih jedinki istraživači su izveli pouzdanije procene brzine rasta odraslih jedinki. Zatim su primenili matematički model sličan onom koji je korišćen za procenu starosti grenlandskog ajkula, vrste poznate po izuzetno dugom životnom veku.
Rezultati: Modeliranjem prosečnog godišnjeg rasta za mužjake i ženke, tim je zaključio da je ranija procena USFWS-a od oko 150 godina verovatno značajno podcenjena. Neke jedinke jezeraškog jesetra mogle bi dostići 200, 300, pa čak i preko 400 godina.
Mogući biološki razlozi: Autori navode da sposobnost ulaska u stanje niske energije (torpor) tokom zime može usporiti metabolizam i doprineti izuzetnoj dugovečnosti.
„Koristili smo moderne analitičke pristupe, a oni su nas usmerili ka nečemu što su domorodačke zajednice dugo razumele — da ove ribe žive neverovatno dugo,“ rekao je Scott Colborne (MSU), koautor studije.
Zaštita i značaj otkrića: Prava starost jesetara otkrivena je zahvaljujući decenijama konzervacionog rada i sistematskog praćenja. U aprilu 2024. USFWS je izvestio o povećanju mresta jesetara zahvaljujući saradnji federalnih, državnih, lokalnih i plemenskih partnera. Poznavanje stvarnog maksimalnog životnog veka ključno je za planiranje mera zaštite, jer dugovečne vrste imaju sporu reprodukciju i potrebu za dugoročnim očuvanjem staništa.
Za kraj: Jezeroški jesetar može biti ne samo prirodna relikvija iz praistorije, već i živa veza sa prošlošću — jedinka otprilike 400 godina stara mogla bi biti uhvaćena i danas. To otkriće potvrđuje važnost dugoročnih podataka i saradnje sa lokalnim i domorodačkim zajednicama u zaštiti biodiverziteta.
Pomozite nam da budemo bolji.


























