Novo istraživanje otkriva kako dubokomorski isopodi mogu da prežive više od pet godina bez hrane zahvaljujući kombinaciji ogromne želudačne komore, izuzetno niskog metabolizma i gena ND1 koji funkcioniše kao metabolički prekidač. Studija se fokusira na vrste Bathynomus doederleini (≈300 m) i Bathynomus jamesi (≈900 m). U dubljim vrstama prisutne su i bakterije Chlamydiae povezane sa skladištenjem masti, što dodatno produžava dostupnu energiju.
Tajna preživljavanja u dubinama: Kako isopodi mogu da žive više od pet godina bez hrane

Dubokomorski isopodi, rođaci uobičajenih drenjaka, razvili su neobične anatomske i genetske prilagodbe koje im omogućavaju da prežive više od pet godina bez hrane. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell otkriva kako kombinacija ogromnog želuca, izuzetno niskog metabolizma i jedinstvenog gena pomaže tim stvorenjima da izdrže retke, nepouzdane zalihe hrane u tami okeanskih dubina.
Kako funkcioniše „sistem za preživljavanje“
Studija se fokusira na dve vrste: Bathynomus doederleini (oko 300 m dubine) i Bathynomus jamesi (oko 900 m). Kod dublje živućih vrsta želudac zauzima približno dve trećine telesne šupljine, delujući kao magacin hrane koji dozvoljava životinji da jednu veću porciju pretvori u energiju raspoređenu tokom više godina.
Vodeći autor Jianbo Yuan objašnjava da isopodi kombinuju strategiju „zaradi više — troši manje": veoma nizak bazalni metabolizam, sporija digestija i izuzetno efikasno iskorišćavanje hranljivih materija omogućavaju da jedan obrok traje decenijama u merilima njihove životne sredine.
Uloga mikroba i gena ND1
U dubljim vrstama pronađene su bakterije iz roda Chlamydiae, koje su povezane sa skladištenjem masti u stomaku isopoda. Iako su neke vrste Chlamydiae poznate kao patogeni kod ljudi, u ovom slučaju izgledaju kao sapartneri koji obezbeđuju sporootpuštajuću energiju — „win‑win“ kako to opisuje Yuan.
Još intrigantnije je otkriće gena ND1, koji izgleda potiče iz bakterije i postao je deo genoma isopoda putem horizontalnog transfera gena. ND1 deluje kao metabolički prekidač: u normalnim temperaturama može povećavati metabolizam, dok u hladnim uslovima usporava potrošnju energije i produžava izdržljivost pri gladovanju. Zbog otežanog proučavanja ovih životinja u prirodi, funkcija ND1 testirana je u laboratorijskim modelima — zebrici (zebrafish), nematodama i ljudskim ćelijama.
"To je svet večne noći i izuzetnog pritiska, ali život pronalazi način," kaže krustaceološki biolog Jianhai Xiang, jedan od autora studije.
Širi značaj otkrića
Prilagodbe dubokomorskih isopoda otvaraju puteve za razmišljanje o primenama u medicini, robotici i očuvanju prirode. Razumevanje kako organizmi podnose ekstremni nedostatak hrane može pomoći naučnicima da predvide i ublaže posledice poremećaja u hranidbenim mrežama i klimatskih promena.
Izvor: istraživanje objavljeno u Cell; izveštavala Marta Serafinko za Reuters (Gdanjsk), uređivanje Will Dunham.
Pomozite nam da budemo bolji.



























