Nemačka razmatra privremeno produženje rada nekih ugaljnih elektrana zbog skoka cena gasa i brige za bezbednost snabdevanja. Iako je cilj potpuni prestanak upotrebe uglja do 2038. (a lignita do 2030.), industrija i rudari traže fleksibilnost, dok ekolozi i SPD upozoravaju na rizik vraćanja zavisnosti od fosilnih goriva. Vlada će ove godine doneti ključnu odluku, a u avgustu je zakazan zakonski pregled kohleausstieg-a.
Nemačka Razmatra Privremeno Produženje Rada Ugljenih Elektrana Zbog Rasta Cena Gasa

Nemačka ponovo otvara debatu o budućnosti uglja: iako postoji zvanični plan za postupno napuštanje uglja — kohleausstieg — rast globalnih cena gasa i zabrinutost za bezbednost snabdevanja podstiču pitanje da li će neke termoelektrane ostati duže u pogonu.
Trenutno stanje i ciljevi
Zemlja je najveći potrošač uglja za proizvodnju struje u Evropi i četvrti u svetu, ali je najavila potpun prestanak upotrebe uglja do 2038. godine, dok je za lignit — najzagađujuću vrstu uglja — rok postavljen na 2030. Trenutno oko 20% nemačke električne energije dolazi iz uglja, dok su obnovljivi izvori dali 59% prošle godine. Prirodni gas učestvuje sa oko 13% proizvodnje, od čega se približno 95% uvozi.
Zašto sada ponovo razgovaraju o uglju?
Glavni motivi su ekonomski i strateški: nagli skok globalnih cena gasa (podatak povezivan s geopolitičkim tenzijama) čini domaći lignit znatno jeftinijim i sigurnijim izvorom. Nemačka ima velike rezerve lignita — najveće u Evropi i treće po veličini u svetu — pa prelazak na domaće zalihe deluje privlačno sa stanovišta troškova i bezbednosti snabdevanja. Istovremeno, nuklearna energija nije opcija nakon zatvaranja poslednjih postrojenja 2023. godine.
Politički i industrijski pritisci
Predstavnici industrije i rudarskih kompanija pozdravljaju mogućnost zadržavanja kapaciteta. LEAG, drugi po veličini proizvođač lignita u Nemačkoj, naglašava da je spreman brzo da poveća isporuke, dok vlasnici nekih uvoznih termoelektrana (Steag Iqony Group) tvrde da bi obnavljanje redovne proizvodnje moglo napajati „nekoliko miliona domaćinstava”.
"Moramo snabdeti ovu zemlju električnom energijom. Neću biti spreman da ugrozim jezgro naše industrije…" — kancelar Friedrich Merz (izjava iz marta).
S druge strane, ekološki eksperti i deo vladajuće koalicije (SPD) uzdržano se protive popuštanju: upozoravaju na rizik „zaključavanja” u fosilna goriva i ugrožavanje energetske tranzicije.
Moguća rešenja
Jedan kompromis koji se razmatra odnosi se na šest termoelektrana koje koriste uvozni kameni ugalj, manje zagađujući od lignita. Te jedinice su zasad rezervne, ali bi se mogle aktivirati češće ili držati u režimu strateške rezerve kako bi se obezbedila stabilnost tokom hladnih perioda.
Rokovi i dalje odluke
Parlamentarni odbor formiran u martu proučava mogućnosti. Vlada mora ove godine odlučiti da li će poštovati rok za lignit (2030) ili dozvoliti privremeno održavanje kapaciteta kao strateške rezerve. U avgustu se očekuje objava zakonskog pregleda kohleausstieg-a koji će analizirati uticaj na snabdevanje, bezbednost i cene — izvorno zamišljen da proveri mogućnost ubrzanja faznog gašenja, a sada može poslužiti i za usporavanje procesa.
Šta to znači za širu sliku
Debata oslikava klasičan sukob između kratkoročne energetske bezbednosti i dugoročnih klimatskih ciljeva. Rešenje će zavisiti od političkog balansa u koaliciji, kretanja cena energenata i brzine širenja pouzdanih obnovljivih kapaciteta i skladištenja energije.
Zaključak: Iako gotovo niko izvan krajnje desnice ne traži potpuno ukidanje plana o napuštanju uglja, postoji realna mogućnost privremenih izmena ili zadržavanja određenih kapaciteta zbog ekonomskih i bezbednosnih pritisaka. Odluka se očekuje u narednih nekoliko meseci.
Pomozite nam da budemo bolji.


































