Britanija se suočava sa energetskom krizom čije će posledice trajati decenijama. Nedavno povećanje plafona cena energije za 4% i prognoza dodatnih 9% pojačavaju pritisak na vladu, ali temeljni uzroci su decenije loših politika: smanjenje domaće proizvodnje, zabrane frackinga i nedostatak novih cevovoda. Visoke cene gasa i struje u Evropi (više nego u SAD i Kini), skupi projekti prenosa i pogrešno raspoređene subvencije znače da kratkoročno olakšanje potrošačima nije realno.
Britanija u energetskom haosu: brzo rešenje ne postoji — posledice će se osećati decenijama

Plafon cena energije u Britaniji je ponovo povećan — najnovije za 4%, a konsultantska kuća Cornwall Insights prognozira još oko 9% u januaru. To će dodatno pritisnuti domaćinstva i pojačati politički pritisak na novo premijerstvo.
Procenjene promene u procentima deluju male, ali su politički važne zato što su cene već znatno povišene i zauzimaju veći deo kućnih budžeta nego ranije. Mnogi lideri će aktualne poremećaje pripisati spoljnoj politici i tenzijama — na primer pogoršanju odnosa u regionu Bliskog istoka — ali glavni uzroci su mnogo dublji i stari godinama.
Širok evropski problem — značajne razlike u cenama
Razmere razlika u cenama su šokantne: evropske veleprodajne cene gasa su sedam do osam puta veće od američkog Henry Huba, dok su britanske industrijske cene gasa četiri do pet puta više nego u SAD. Oko polovine industrijske potrošnje energije u Britaniji i dalje dolazi od direktnog sagorevanja fosilnih goriva.
Elektrifikacija industrije ostaje neprivlačna jer su industrijske cene električne energije u Britaniji oko 150% više nego u SAD i više od tri puta više nego prosečne kineske cene. Relativno, domaćinstva plaćaju otprilike duplo više za gas i struju nego američke porodice.
Političke odluke koje su dovele do zavisnosti
Za to su delimično odgovorne politike koje su prerano smanjile domaću proizvodnju: smanjenje vađenja nafte i gasa na moru i zabrane kopnenog frackinga dodatno su ukorenile zavisnost od uvoza, uključujući i ruski gas — zbog čega je tržište dodatno ranjivo otkako je rat u Ukrajini gotovo isključio ruske cevovodne isporuke.
Evropa je izgradila samo nekoliko LNG terminala da prihvati američki izvoz, ali u četvorogodišnjem periodu sukoba nije osmišljena, finansirana i izgrađena nijedna veća nova cev koja bi diversifikovala isporuke. Resursi poput Istočno-mediterranskog basena i ogromnih nalazišta u Mozambiku ostaju nedovoljno iskorišćeni, a Trans-saharski gasovod je tek u ranoj fazi izgradnje.
Problemi na električnoj mreži
Na strani električne energije, ulaganja u dalekosežne vetroparkove su stvorila potrebu za skupim modernizacijama prenosne mreže. Britanska strategija podrazumeva velike grid-projekte čiji fiksni troškovi, čak i u scenariju niskih veleprodajnih cena, ne bi značajno snizili račune potrošača. Samo troškovi visokonaponske prenosne mreže, po sadašnjim cenama, planiraju se da porastu sa oko £3,4 milijarde u 2013. na očekivanih £12,3 milijarde u 2030.
Pritom su neke druge odluke — na primer isključenje nuklearnih elektrana u Nemačkoj — dodatno smanjile operativne opcije za stabilizaciju snabdevanja i cene.
Greške u politici i odgovornost potrošača
Jedan od ključnih problema je i to što su potrošači već plaćali subvencije za izgradnju obnovljivih izvora, a onda su bili dodatno opterećeni troškovima ograničavanja proizvodnje (curtailment). To je neefikasno i nepošteno: potrošači ne bi trebalo da snose dvostruke troškove za istu investiciju.
Zaključak je jasan: naaše mere i investicije iz prethodnih decenija stvorile su duboke strukturalne probleme koje nije moguće brzo popraviti. Bilo koje obećanje o momentalnom i masivnom smanjenju računa za električnu energiju i gas verovatno je nerealno.
Andrew Sabisky — analitičar u Bismarck Analysis.
Pomozite nam da budemo bolji.




























