Globalna analiza jetre kitova, delfina i marsuna pokazuje porast PFAS zagađenja od 2000. godine. Najviši nivoi zabeleženi su u Tihom okeanu i kod priobalnih populacija, a delfini mogu preneti PFAS na mladunce. PFAS su povezani sa zdravstvenim problemima kod ljudi i životinja, što čini ove vrste važnim pokazateljima stanja mora.
PFAS Se Šire Po Okeanima: Kitovi i Delfini Pokazuju Porast 'Večnih' Hemikalija Od 2000. godine

Nova međunarodna analiza jetre kitova, delfina i marsuna pokazuje da su PFAS — poznate kao toksične „večne“ hemikalije — u porastu u ovim morskim sisarima širom sveta od 2000. godine.
Istraživači su sastavili globalni skup podataka zasnovan na uzorcima jetre cetacea i identifikovali jasne promene u koncentracijama PFAS tokom poslednje dve decenije. Iako su nivoi varirali po vrsti, starosti, polu, lokaciji i vremenu, opšti trend je konzistentan: povećanje zagađenja PFAS-om u 21. veku.
Gde je zagađenje najizraženije?
Najviše koncentracije zabeležene su kod životinja iz Tihog okeana, pri čemu su "humpback" delfini pokazali među najvišim vrednostima. Takođe, priobalne populacije delfina i marsuna često nose veća opterećenja PFAS-a, što ukazuje na veću izloženost u blizini gradova i industrijskih vodotoka.
Zašto je to važan pokazatelj?
Kitovi i delfini služe kao sentinelne vrste — ogledalo zdravstvenog stanja mora. Akumulacija PFAS-a u njihovim organizmima ukazuje na širu kontaminaciju morskih ekosistema koja utiče na ribarstvo, priobalne privrede i zajednice koje zavise od čistih voda.
„Ovi sisari su sentinelni pokazatelji zdravlja okeana. Večne hemikalije predstavljaju jedan od ključnih izazova zagađenja našeg doba. Što bolje razumemo kako se ove supstance akumuliraju u kitovima i delfinima, to ćemo biti spremniji da smanjimo buduće kontaminacije i zaštitimo morske ekosisteme.“
Zdravstveni rizici i prenos na potomstvo
PFAS se mogu akumulirati kroz trofičke nivoe i ostaju dugotrajno u okolini. Studije na ljudima i laboratorijskim životinjama povezuju PFAS s potiskivanjem imuniteta, hormonskim poremećajima, reproduktivnim problemima i razvojnim efektima (prema podacima Environmental Protection Agency).
Istraživanje takođe ističe zabrinutost zbog rane transmisije: delfini mogu vrlo brzo preneti PFAS na mladunce, što predstavlja rizik za naredne generacije morskih sisara i njihov dugoročan opstanak.
Šta ovo znači za budućnost?
Pronalazak PFAS čak i u udaljenim vodama pokazuje koliko je teško kontrolisati ove supstance nakon što dospeju u okolinu. Autori studije pozivaju na bolje praćenje, smanjenje emisija i mere zaštite morskih ekosistema kako bi se umanjile buduće posledice po divlji svet i ljude.
Ključne implikacije: globalna širina zagađenja, naročito u Tihom okeanu; povećan rizik za priobalne zajednice; i potencijalne posledice po zdravlje divljih i ljudskih populacija.
Pomozite nam da budemo bolji.


































