Tim geofizičara je otkrio da je oko 15 minuta nakon razornog zemljotresa magnitude 9,0 iz 2011. skoro ceo Japan zabeležio istočno pomeranje od 5–6 mm. Analiza ukazuje da su talasi potekli prema Zemljinom jezgru, odbili se i vratili, pomerivši kore na prostoru od oko 1.800 milja i oslobađajući energiju uporedivu sa magnitudom ~7,5. Ovaj do sada nepoznat mehanizam pokazuje da veliki zemljotresi mogu imati neočekivane i široko rasprostranjene posledice i treba ga uzeti u razmatranje pri planiranju zaštite.
Novo otkriće: Skoro ceo Japan pomeren 5–6 mm zbog talasa koji su se odbili od Zemljinog jezgra

Kad je 11. marta 2011. snažan zemljotres magnitude 9,0 pogodio Japan, tlo je zabeležilo i neobičan, dugotrajan pomeraj. Otprilike 15 minuta nakon početka potresa u 14:46 po lokalnom vremenu, gotovo čitava teritorija kontinentalnog Japana zabeležila je pomak prema istoku od 5–6 milimetara, pokazuju merenja sa GPS stanica.
Iako je pomeraj bio mali i u početku protumačen kao greška u podacima, tim geofizičara sa Univerziteta u Čikagu predvođen Sunyoung Park utvrdio je da je reč o stvarnom i do sada nekarakterisanom seizmičkom fenomenu.
Šta su istraživači otkrili
Posle godina analize GPS i seizmičkih podataka, istraživači su zaključili da su talasi izazvani glavnim potresom putovali duboko ka Zemljinom jezgru, odbili se od tečnog spoljnog jezgra i potom se vratili ka kori. Taj "round-trip" put do jezgra i nazad traje oko 15 minuta i upravo u tom trenutku su mnoge GPS stanice registrovale gotovo uniformno istočno pomeranje obuhvatajući oko 1.800 milja (3.000 km) — od Hokaida do Kjuašua.
Zašto je ovo važno
Premda je apsolutni iznos pomeraja malen, opseg događaja je izuzetno veliki: energija oslobođena tokom ovog pomeraja procenjena je kao ekvivalentna zemljotresu magnitude približno 7,5. Razlika u odnosu na uobičajene naknadne potrese je u tome što je ovaj fenomen nastao dolaskom kasnijih, dubljih talasa, što znači da veliki zemljotresi mogu imati neočekivane, široko rasprostranjene posledice i nakon glavnog pucanja.
"Neobično je bilo to što se praktično ceo Japan pomerao gotovo uniformno u istom trenutku," rekao je Sunyoung Park, autor studije.
Stručni komentari i implikacije
Goran Ekström (Columbia University), koji nije bio uključen u studiju, podseća na ogroman lokalni pomak ploča od oko 10 metara tokom samog udara koji je nagnuo Honšu za približno 20 cm. Međutim, prema ekspertima, ono što Park i saradnici izveštavaju jeste najšira registrovana zemljina kore pomerena u jednom takvom kasnijem talasu.
Vedran Lekić (University of Maryland) ističe da je zahvaljujući izuzetnoj mreži seizmičkih i satelitskih stanica u Japanu bilo moguće registrovati ovaj događaj; istovremeno upozorava da bi slični fenomeni mogli ostati neprimećeni u slabo instrumentisanim regionima.
Autori studije razmatrali su i alternativna objašnjenja, poput podvodnih klizišta, ali su ih odbacili zato što bi takvi procesi izazvali znatno lokalizovanije pomeranje.
Šta ovo znači za pripremu i politiku
Park upozorava da kreatori politika i planeri zaštite od katastrofa treba da uzmu u obzir ovu vrstu događaja kao dodatni izvor seizmičkog rizika. Pošto put do jezgra i nazad traje predvidivih ~15 minuta, u teoriji bi ovo pružilo vremenski okvir za dodatne pripreme u retkim slučajevima kada se dogodi glavni potres dovoljne jačine — iako će zbog širenja energije na vrlo velikom području efekti biti razblaženi i slabije osećani nego kod koncentrisanog udarnog zemljotresa.
Zaključno, otkriće otvara nova pitanja o tome kako talasi velike frekvencije i putanje kroz unutrašnjost Zemlje mogu reaktivirati rasjede i uticati na tektonske zone minuti nakon glavnog udara, pružajući važan dodatak razumevanju dinamike potresa.
Napomena: Potres iz marta 2011. izazvao je razoran cunami i nuklearnu krizu, a stradalo je oko 20.000 ljudi; nova studija dodaje novu dimenziju razumevanju geodinamičkih posledica te katastrofe.
Pomozite nam da budemo bolji.


























