Biskup Bath and Wells pozvao je preživele prisilnih usvajanja da podele svoje priče nakon što se Crkva Engleske zvanično izvinila za praksu izmeću 1949. i 1976. oko 185.000 dece rođene van braka data je na usvajanje, a crkva je povezana sa otprilike 100 ustanova za majke i bebe. Vik Fielder, usvojena kao beba, kaže da izvinjenje ne pominje usvojenike i ne priznaje svu nanetu štetu. Biskup Michael Beasley i arhiepiskop Dame Sarah Mullally izrazili su žaljenje i pozvali na priznanje bola i podršku preživelima.
Biskup: Priče o prisilnim usvajanjima su duboko potresne — Crkva Engleske se zvanično izvinila

Biskup Bath and Wells pozvao je preživele prisilnih usvajanja da javno podele svoje priče nakon što se Crkva Engleske (Church of England) zvanično izvinila za uloge koje je imala u toj praksi tokom sredine 20. veka.
Istorijski kontekst
Između 1949. i 1976. procenjuje se da je oko 185.000 dece rođene van braka u Engleskoj i Velsu data na usvajanje iz straha od društvene stigme. Crkva Engleske bila je uključena u rad ili upravljanje otprilike 100 'mother and baby' ustanova, koje su bile mesto mnogih prisilnih razdvajanja.
Liène priče i reakcije crkve
Vik Fielder, koja živi u oblasti Quantocks u Somersetu, usvojena je sedam dana nakon rođenja jer je njena 18-godišnja majka bila primorana da je preda. Vik i njena majka nikada nisu imali priliku da se upoznaju, a majka je preminula 20 godina kasnije. Vik je izjavila da je izvinjenje crkve bilo nezadovoljavajuće jer u njemu nisu pomenuti usvojenici i šteta koja im je naneta.
Vik Fielder: "Izvinjenje je bilo slabo. Kao usvojenici nismo pomenuti. Iz našeg ugla, nisu priznali štetu koju su nam učinili, a posredno i štetu našim majkama."
Biskup Michael Beasley rekao je da su ga iskustva, posebno Vikina, duboko potresla i oblikovala njegov pogled: "Bilo je veoma potresno slušati njihova iskustva, kako su im oblikovala život i bol koji su podneli. Mislim da svi znamo da je jedna od najjačih veza ona između nas i naših majki — kad se ona prekine, to je izuzetno bolno." Dodao je da danas postoji drugačiji, odgovorniji pristup usvajanju i da treba pozdraviti one koji danas pružaju brižna i odgovorna usvojenja.
Arhiepiskop Canterburyja Dame Sarah Mullally takođe je izrazila izvinjenje: "Duboko nam je žao zbog bola, traume i stigme koje su mnogi doživeli — i koje i danas nose — zbog istorijskih praksi usvajanja u ustanovama povezanima sa Crkvom Engleske." Ona je naglasila i žaljenje što izvinjenje dolazi prekasno za neke porodilje koje su već preminule.
Šta dalje?
Crkveno izvinjenje otvara prostor za priznavanje štete, dijalog i podršku preživelima. Poziva se svako ko je pogođen da podeli svoje iskustvo kako bi se mogla bolje razumeti i priznati sve posledice ovih istorijskih praksi.
Pomozite nam da budemo bolji.


































