Tim Univerziteta Malaysia Sabah otkrio je novu vrstu hiperparazita, Pleurocordyceps cornusynnemata, koja napada gljivu Ophiocordyceps — poznatu kao „zombi“ gljiva koja inficira mrave. Vrsta je pronađena u dolini Danum (Sabah) i izdvaja se po karakterističnim rogovitim strukturama. Hiperparazitizam je evolutivna strategija stara još iz jure, a neki hiperparaziti se koriste i kao biološki fungicidi u poljoprivredi.
Otkrivena nova gljiva koja napada „zombi“ gljivu — Pleurocordyceps cornusynnemata

Naučnici su u tropskim šumama Malezije otkrili novu vrstu hiperparazita, Pleurocordyceps cornusynnemata, koja se hrani gljivom iz roda Ophiocordyceps — poznatom kao „zombi“ gljiva koja inficira mrave. Primerak je pronađen tokom terenskog pregleda entomopatogenih gljiva u dolini Danum, u saveznoj državi Sabah.
Kako funkcioniše ova „gljiva na gljivi“?
Pleurocordyceps ne napada direktno mrava, već prodirе u tkivo Ophiocordycepsa koje već raste unutar zaraženog mrava i hrani se tim parazitskim tkivom. Istraživači opisiju ovu vrstu kao „hiperparazit“ — organizam koji parazitirа na drugom parazitu.
„Umesto da sam manipuliše nervnim sistemom insekta, Pleurocordyceps prodire u žive, uspešne tkiva Ophiocordycepsa u domaćinu i hrani se njima“, rekao je Jaya Seelan Sathiya Seelan za AFP.
Šta je posebno kod ove vrste?
Novo otkriće je posebno po upadljivim, rogovitim strukturama na telu gljive — odakle i potiče naziv cornusynnemata (cornu = rog, synnemata = sporne strukture). Prema autorima studije, ovo je prvi poznati član roda Pleurocordyceps sa takvom jasno izraženom rogovitom formom.
Širi kontekst i značaj
Hiperparazitizam je evolutivna strategija stara još iz jurskog perioda, pre nekoliko stotina miliona godina. P. cornusynnemata sada se pridružuje 26 drugih registrovanih predstavnika roda Pleurocordyceps u Maleziji, Kini, Tajlandu i Japanu, a studija je prvi put u Maleziji zabeležila i Pleurocordyceps aurantiaca i Pleurocordyceps nipponica.
Iako zvuči jezivo, hiperparaziti imaju i praktičnu vrednost: određeni gljivasti hiperparaziti koriste se u biološkoj zaštiti useva. Na primer, gljiva Coniothyrium minitans cilja patogen Sclerotinia sclerotiorum, koji izaziva belu trulež na mahunarkama i drugim usevima.
Zaključak
Otkrivena vrsta je novi primer složenih međusobnih odnosa u prirodi — čak i paraziti mogu imati svoje prirodne neprijatelje. Nalaz je objavljen u časopisu Phytotaxa i doprinosi razumevanju bioraznolikosti i mogućih primena u biološkoj kontroli štetočina.
Pomozite nam da budemo bolji.



























