Istraživanje izvedeno u laboratoriji pokazalo je da je australijski lovački pauk Heteropoda cervina najbrži poznati pauk sa zabeleženih 3,59 m/s. Studija je obuhvatila 236 jedinki iz 162 vrste, uz dodatnih 96 vrsta iz ranijih radova. Brzina generalno raste sa telesnom masom i relativnom dužinom nogu, ali među vrstama iste mase postoje velike razlike. Rad je objavljen kao predtisk na bioRxiv i još nije prošao recenziju.
Australijski lovački pauk proglašen najbržim – dostiže 3,59 m/s u laboratoriji

Novo laboratorijsko istraživanje pokazalo je da je australijski lovački pauk Heteropoda cervina (iz Kvinslenda) najbrži poznati pauk, sa registrovanom maksimalnom brzinom od 3,59 m/s. Rad je objavljen kao predtisk (preprint) na bioRxiv i još nije prošao recenziju, pa autori upozoravaju da su zaključci privremeni dok se ne završe stručne provere.
Kako su sproveli merenja
Istraživači sa Univerziteta u Greifswaldu i Imperial College London izmerili su maksimalnu održivu brzinu kod 236 jedinki koje predstavljaju 162 vrste, a zatim su dopunili skup podataka objavljenim merenjima za dodatnih 96 vrsta. U ukupnu analizu uključeno je više od 160 živih vrsta prikupljenih iz Velike Britanije, Australije, Severne Amerike i južne Evrope, kao i primerci iz prodavnica kućnih ljubimaca.
Svaki pauk je pojedinačno važen i testiran na A4 i A3 papirima sa mrežom, pričvršćenim na čvrstu plastičnu tacnu ili metalnu ploču. Kamere su snimale kretanje kako bi se proučila biomehanika, dok je tečni parafin nanet na zidove isključio mogućnost bekstva penjanjem kod onih vrsta koje se penju.
Glavni nalazi
Najbrži rezultat dao je jedan primerak lovačkog pauka Heteropoda cervina iz Kvinslenda – 3,59 m/s. Prethodni kandidat za najbržeg bio je marokanski „flic‑flac“ pauk sa izmernih skoro 1,7 m/s, ali je protivno mišljenje da li taj pokret predstavlja uobičajeni sprint podstaklo novi eksperiment kojim su obuhvaćene mnoge vrste za direktno poređenje.
Analiza je pokazala snažnu korelaciju između telesne mase i brzine: brzina je rasla od minimuma od 0,018 m/s za novčani pauk Maso sundevalli (1 mg) do maksimuma 3,59 m/s kod Heteropoda cervina. Međutim, postojale su velike razlike između vrsta iste mase — primer su Calommata signata i Segestria florentina, obe ~200 mg, čije se maksimalne brzine razlikuju oko 28 puta.
Autori navode i izuzetke: sitni narandžasti goblin pauk Oonops pulcher (≈0,1 mg) postigao je preko 0,2 m/s, što je istraživač Shreyas Kuchibhotla (ICL) opisao u New Scientist kao da se pauk „praktčno teleportovao”.
Šta utiče na brzinu
Osim mase, brzina trčanja korelira i sa relativnom dužinom nogu (duže noge = bolje trkačko izvođenje), dok sama tanjenost nogu nije bila povezana sa brzinom. Takođe, ekologija i način kretanja vrste — da li lovi pretežno po tlu ili u krošnjama, i da li se kreće uspravno ili naglavačke — utiču na selektivnu vrednost brzine i na to kako se ona ostvaruje.
Napomena: Studija je preprint i rezultati će biti preciznije ocenjeni nakon recenzije. Ipak, uzorak i metodologija daju snažan pokazatelj da su neke vrste značajno brže od drugih i da fizičke karakteristike kao što su masa i dužina nogu igraju važnu ulogu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























