Analiza DNK 85 skitskih jedinki (38 elitnih, 47 neelitnih) sa 20 lokaliteta pokazuje da su nomadske zajednice već od oko 900. g. p. n. e. imale nasljedne elitne porodice. Elitne osobe su bile ~11× češće međusobno srodne, a gotovo polovina elite su bile žene, što potvrđuje visok društveni položaj žena. "Zlatni čovek" iz Kazahstana verovatno je muškog pola, ali bez identifikovane rodbinske veze s drugim uzorcima.
DNK Otkriva: Elitne Porodice Vladale Skitima Pre 2.500 Godina

Nova genomika baca novo svetlo na društvenu strukturu skitskih zajednica: analiza DNK 85 pojedinaca iz gvozdenog doba pokazuje da su nomadske grupe bile organizovane oko elitnih, često nasljednih dinastija već od oko 900. godine p. n. e.
U studiji objavljenoj 3. jula u časopisu Science Advances, istraživači su sekvencirali genetske podatke iz kostura 38 osoba koje su arheološki klasifikovane kao elitne i 47 neelitnih jedinki, sahranjenih u kurganima na 20 lokaliteta širom stepske zone (period 900–200. g. p. n. e.). Elitni grobovi su bili znatno veći i bogatiji — sa oružjem i zlatnim ukrasima — dok su neelitni bili jednostavniji.
Analiza pokazuje da su elitne osobe bile oko 11 puta verovatnije međusobno srodne nego što su bile s neelitom, što upućuje na postojanje moćnih proširenih porodica koje su vršile vlast i prenosile status nasledno. Među elitom identificovani su braća, brat i sestra, roditelj i dete, kao i primeri deda i unuka sahranjenih u različitim grobnicama, a elitne grobnice su u proseku geografski bliže jedna drugoj nego neelitne.
Ainash Childebayeva: "Moguće je da ovo ukazuje na geografski stepen centralizacije — na primer, u Sibiru postoji 'Dolina kraljeva' sa brojnim velikim gomilama koje verovatno pripadaju elitnim pojedincima iz sličnog perioda."
Istraživači su posebno proveravali istorijske tvrdnje starogrčkih pisaca poput Herodota o visokom položaju žena među Skitima. Preko polnih oznaka u DNK otkriveno je da je skoro polovina elitnih jedinki u uzorku ženskog pola, što snažno podržava zaključak da su žene često imale značajnu društvenu i političku ulogu.
Studija je takođe razjasnila status poznatog "Zlatnog čoveka" — skeleta tinejdžera pronađenog 1969. u Kazahstanu, uz više od 4.000 zlatnih ukrasa. Iako je pokrivenost genoma bila niska, genetski podaci ukazuju da je pojedinac verovatno muškog pola, ali istraživači nisu pronašli genetske veze između "Zlatnog čoveka" i ostalih uzoraka iz studije.
Primjeri mladih elitnih pokopanih i srodničkih parova (npr. deda i jednogodišnji unuk) dodatno potvrđuju da se društveni status mogao naslediti i da su nomadske zajednice prerastale u hijerarhijske strukture sa centralizovanim elitama.
Zaključak: Rezultati unapređuju razumevanje nastanka društvene nejednakosti među drevnim evroazijskim nomadskim grupama i osvetljavaju prakse ranih nomadskih elita u Srednjoj Evraziji u prvom milenijumu p. n. e.
Pomozite nam da budemo bolji.


































