Oksfordska studija rangirala je 205 gradova sa više od milion stanovnika po trodimenzionalnom riziku od ekstremnih vrućina: izloženost, ranjivost i kapacitet suočavanja. Al Basrah (Basra) u Iraku ima najveći ukupni rizik, a oko 95% najugroženijih gradova nalazi se u Južnoj Aziji, Jugoistočnoj Aziji i Podsaharskoj Africi. Istraživanje pokazuje da niske plate, slabija vegetacija i ograničen pristup hlađenju značajno povećavaju rizik; autori pozivaju na kombinaciju pasivnih i niskoenergetskih rešenja pre masovnog oslanjanja na klima-uređaje.
Koji Gradovi Su Najugroženiji Ekstremnim Vrućinama? Oksford Rangirao 205 Metropola

Nova opsežna analiza Univerziteta Oksford rangirala je 205 gradova sa više od milion stanovnika prema trodimenzionalnom riziku od ekstremnih vrućina: izloženost toploti, ranjivost stanovništva i kapacitet grada da se nosi sa posledicama. Istraživanje ukazuje da su najveći rizici koncentrisani u delovima Azije i Afrike, gde se visoke temperature često preklapaju sa siromaštvom i ograničenim resursima za hlađenje.
Glavni nalazi
Al Basrah (Basra) u Iraku ocenjen je kao grad sa najvećim ukupnim rizikom. Oko 95% gradova sa najvišim skorovima nalaze se u Južnoj Aziji, Jugoistočnoj Aziji i Podsaharskoj Africi. Među gradovima sa visokim rizikom su i velika urbana i turistička središta, poput Kaira, Bangkoka, Hanoja i Džaipura.
Ne radi se samo o temperaturi
Studija naglašava da sama visoka temperatura ne određuje nužno ukupni rizik. Neki od najtoplijih gradova, kao što su Bangkok, Kuala Lumpur i Džeda, nalaze se van najopasnijeg decila po ukupnom riziku zahvaljujući većem urbanom ozelenjavanju i povoljnijim energetskim uslovima koji olakšavaju pristup hlađenju.
S druge strane, gradovi kao što su Karachi i Faisalabad (Pakistan) i Kaduna (Nigerija) svrstani su među najugroženije zbog kombinacije nižih prihoda, oskudne vegetacije i ograničenog pristupa rashladnim sredstvima.
Metodologija (ukratko)
Izloženost je merena pomoću metrike "cooling degree days", koja kvantifikuje kumulativni toplotni stres uzimajući u obzir temperaturu vazduha, vlažnost, vetar i radijantnu toplotu. Ranjivost uključuje demografske i socioekonomske faktore (na primer udeo dece i starijih, prihodi i pristup klima-uređajima), dok kapacitet suočavanja obuhvata faktore kao što su pokrivenost drvećem, prisustvo vegetacije i cene električne energije.
„Rizik od toplotnih talasa zahteva višedimenzionalan pristup — ne radi se samo o temperaturi, već i o tome koliko su ljudi ranjivi i koliko grad može da im pomogne da se ohlade“, rekla je Nethmi Jayaratne Kariyawasam, glavna autorka studije.
Implikacije i preporuke
Istraživači upozoravaju da planiranje mora da obuhvati i smanjenje ranjivosti i jačanje kapaciteta za suočavanje. Iako raste globalna potražnja za klimatizacijom, mnogi je ne mogu priuštiti, a preterano oslanjanje na energetski intenzivna rešenja može pogoršati klimatske promene. Kao početne i pristupačne mere autori predlažu sekvencu rešenja: pasivne strategije hlađenja i niskoenergetske tehnologije (ventilatori, energetski efikasni rashladni uređaji) pre intenzivnijih sistema hlađenja.
Autori takođe napominju da je rangiranje uporedni alat, a ne predviđanje: prosečni rezultati gradova mogu prikrivati snažne unutrašnje nejednakosti — stanovnici neformalnih naselja i domaćinstava sa niskim prihodima često su izloženiji nego što gradski proseci sugerišu.
Konkretnost u kontekstu aktuelnih talasa vrućina
Studija je objavljena dok Europa beleži snažne talase vrućina: tokom rekordnog toplog talasa u junu u Francuskoj je zabeleženo skoro 2.000 viška smrtnih slučajeva, što dodatno podvlači hitnost planiranja i prilagođavanja.
Zaključak. Globalna, višedimenzionalna procena toplotnog rizika pomaže da se identifikuju najosetljiviji gradovi i da se prioritetno usmere mere adaptacije — od ozelenjavanja i smanjenja toplinskog ostrva, do pristupačnih rešenja za hlađenje i energetske politike koja omogućava sigurnije prilagođavanje.
Pomozite nam da budemo bolji.


































