NASA-ina sonda New Horizons se probudila iz hibernacije nakon 321 dana i nalazi se oko šest milijardi milja (~9,7 milijardi km) od Zemlje. U narednim danima tim će preuzeti telemetriju o zdravlju letelice, a potom podatke sa naučnih instrumenata koji mere svemirski prašak, energetske čestice i solarni vetar. Instrument Alice će posmatrati raspodelu vodonika u spoljnjoj heliosferi, dok se nadogradnje softvera testiraju do kraja godine. Misija, lansirana 2006, ranije je posetila Pluton (2015) i Arrokoth (2019) i očekuje se da će raditi do kraja decenije.
New Horizons Se Probudio Iz Hibernacije — Šta Nam Može Otkriti Sonda U Dalekom Svemiru

NASA-ina sonda New Horizons upravo se probudila iz dugotrajne hibernacije nakon 321 dana i nastavlja da radi iz udaljenih delova Sunčevog sistema, otprilike šest milijardi milja (~9,7 milijardi km) od Zemlje. Tim naučnika i inženjera sada preuzima telemetriju o zdravlju letelice i očekuje niz naučnih podataka koji su prikupljeni tokom perioda mirovanja.
Šta znači „buđenje“?
Tokom hibernacije letelica radi u režimu niske potrošnje: i dalje prikuplja i skladišti merenja, ali ne šalje redovne podatke sa svojih glavnih instrumenata. Prekid hibernacije omogućava timu da preuzme statusne izveštaje i zatim preuzme akumulirane naučne podatke.
Koji instrumenti će poslati podatke?
U narednim danima tim će prvo preuzeti informacije o bezbednosti i stanju letelice, a potom podatke sa naučnih instrumenata, među kojima su:
- Venetia Burney Student Dust Counter — detektuje i meri čestice svemirskog praška duž putanje letelice.
- Pluto Energetic Particle Spectrometer Science Investigation (PEPSSI) — meri energetske čestice u okolini Plutona i šire.
- Solar Wind Around Pluto (SWAP) — mjeri karakteristike solarnog vetra u dalekim delovima heliosfere.
U roku od nekoliko nedelja instrument Alice (ultravioletni spektrograf) treba da započne posmatranje raspodele vodonika u spoljnjoj heliosferi, što može pomoći u razumevanju granica sunčevog uticaja i međuzvezdane sredine.
Zašto su ova merenja važna?
Podaci prikupljeni tako daleko od Sunca mogu da doprinesu razumevanju formiranja Sunčevog sistema i svojstava Kuiperovog pojasa — regiona bogatog malim telima i ledom. Merenja prašine, energetskih čestica i solarnog vetra pomažu naučnicima da modeluju interakcije između solarnog vetra i materije u međuzvezdanom prostoru.
Dosadašnja postignuća i dalji planovi
New Horizons je lansirana 2006. i postigla je veliki uspeh: detaljno je proučila Pluton u julu 2015. i zatim prolazila pored objekta Kuiperovog pojasa Arrokoth 2019. Tokom svog puta je takođe koristila gravitaciono ubrzanje Jupitera i zabeležila dragocene podatke o njegovim satelitima. Prema Planetary Society, očekuje se da letelica nastavi da radi barem do kraja ove decenije.
Tim na Zemlji trenutno završava nadogradnje softvera za upravljanje misijom i planira seriju testova do kraja godine kako bi olakšao dalju eksploataciju i održavanje sonde.
"Svaki izveštaj tokom ovog perioda hibernacije bio je 'green', što znači da je sve bilo u redu na brodu New Horizons svake sedmice," rekao je/la Alice Bowman, menadžer/ka operacija misije New Horizons u Johns Hopkins Applied Physics Laboratory.
Kako tim preuzima podatke i nastavlja testove, javnost može očekivati nove objave i naučne rezultate iz jednog od najudaljenijih aktivnih svemirskih aparata.
Pomozite nam da budemo bolji.




























