Naučnici su zabeležili retko tele grbavog kita gotovo potpuno bele boje uz obale New South Wales i Queensland. Pretpostavlja se da bi jedinka mogla biti leucistička, ali će genetsko testiranje biti neophodno za potvrdu i utvrđivanje eventualne veze sa poznatim belim kitom Migalooom. Jedinka je lako prepoznatljiva, pa građanska nauka može pomoći u praćenju njenog kretanja i unapređenju mera zaštite.
Retko belo tele grbavog kita viđeno kod australijske obale — moguće da je leucističko

Naučnici su dobili retku priliku za istraživanje nakon što su posmatrači kitova uz obale New South Wales i Queensland prijavili grbavo tele gotovo potpuno bele boje. Stručnjaci smatraju da bi jedinka mogla biti leucistička, što znači smanjenu pigmentaciju uz zadržane tamne oči, ali konačnu potvrdu može dati samo genetsko testiranje.
Gde i kako je primećeno
Prema izveštaju Australian Broadcasting Corp., snimci prikazuju tele kako pliva pored majke u blizini Cabarita Beach, a narednog dana je primećeno i kod Minjerribah (Stradbroke Island), otprilike 100 km severnije. Naučnici su opisali da je tele izgledalo gotovo kao „mali ledeni breg“ u odnosu na tamniju boju majke.
Šta znači leucizam i kako se razlikuje od albinizma
Leucizam je genetsko stanje koje dovodi do smanjenja pigmentacije kože i pernatih ili ljuskavih struktura, ali često ostavlja normalnu boju očiju. To se razlikuje od albinizma, gde su pigmentacija tela i očiju (često ružičaste ili crvenkaste) znatno umanjeni ili nepostojeći.
„Videli smo da je tele skoro potpuno belo, gotovo kao mali ledeni breg koji pluta pored tamne površine ženke,“ rekla je Eva Plaganyi iz CSIRO za ABC. „Zaista uzbudljivo zapažanje i nešto što u mojih četiri decenije posmatranja kitova nisam ranije videla.“
Migaloo i genetsko poreklo
Zapažanje je podsetilo na Migalooa — poznatog potpuno belog grbavog kita prvi put uočenog kod Byron Baya 1991. godine. Istraživači ne isključuju mogućnost da postoji genetska veza, ali napominju da će za utvrđivanje srodstva biti neophodna DNK analiza.
Zašto je ovaj slučaj važan
Jedinke sa neobičnom obojenošću lakše se identifikuju i prate tokom godina, što naučnicima omogućava detaljnije proučavanje migracionih putanja, stopa preživljavanja i uticaja ljudskih aktivnosti. Podaci prikupljeni iz posmatranja mogu pomoći u oblikovanju efikasnijih mera zaštite i propisa za bezbednost kitova i ljudi.
Uloga građanske nauke i pravila bezbednosti
Naučnici pozivaju javnost da dokumentuje zapažanja dok se tele kreće severnije ka toplijim vodama u blizini Hervey Bay. Korišćenje fotografija i snimaka preko društvenih mreža pomaže istraživačima da prate kretanje jedinke duž obale.
Važno je poštovati pravila za posmatranje kitova: plivači i dronovi moraju biti najmanje 328 stopa (≈100 m) udaljeni, plovila 984 stope (≈300 m). Za kitove koji su pretežno beli pravila su stroža: čamci i druga plovila moraju biti na najmanje 1.640 stopa (≈500 m), a vazduhoplovi 2.001 stopu (≈610 m) iznad njih.
Macquarie University naučnica Vanessa Pirotta upozorava da se tele može pojaviti i van australijskih voda, u Novom Zelandu ili čak oko Brazila — stoga su prijave posmatranja duž cele zapadne Pacifičke rute značajne.
Zaključak: Ovaj izuzetan slučaj pruža naučnicima priliku da kroz kombinaciju profesionalnih istraživanja i građanske nauke unaprede razumevanje genetike, migracija i zaštite grbavih kitova.
Pomozite nam da budemo bolji.




























