Sažetak: Sarah Dillon je transkribovala i analizirala šestostrani, nedovršeni rukopis Alana Turinga pod nazivom Pryce's Buoy, najverovatnije nastao krajem 1952. ili početkom 1953. Tekst opisuje napetu, potencijalno seksualnu scenu između dvoje muškaraca i prikazuje Turinga kao razigranu i literarno ambicioznu osobu. Rukopis se završava na šestoj strani rečenicom "Ron wouldn't" i veruje se da nema dodatnih nacrta. Dillon takođe ističe značajan uticaj Angusa Wilsona na Turingov stil.
Otkriven Nedovršeni Rukopis Alana Turinga: 'Pryce's Buoy' Otkriva Neočekivanu Stranu Genija

Istorija obično pamti Alana Turinga kao oca modernog računarstva i kao tragičnu figuru čiji je život prerano prekinut, ali nov pronađeni rukopis menja uobičajenu, dvo-dimenzionalnu sliku. Sarah Dillon, profesorka književnosti na Univerzitetu u Cambridgeu, transkribovala je i analizirala šestostrani, rukom pisan i nedovršen tekst koji nosi radni naslov Pryce's Buoy.
Dillon smatra da rukopis, najverovatnije napisan krajem 1952. ili početkom 1953. godine, otkriva drugu stranu Turinga: razigranu, duhovitu i seksualno otvorenu osobu. Tekst se fokusira na susret između radničkog mladića Rona Millera i naučnika Aleca Prycea — lik koji je očigledno alter ego samog autora.
Radnja i stil
Priča počinje diskretnim posmatranjem dvoje muškaraca u parku neposredno pred Božić, nastavlja se tišinom i neizvesnim naslanjanjem jedno na drugo, a Dillon ističe kako Turing vešto hvata napetost mogućeg seksualnog susreta: pomeranja prema kontaktu i povlačenja. Rukopis naglo prestaje na šestoj stranici usred rečenice: "Ron wouldn't." Nema dokaza da postoje drugi nacrti, pa će kraj priče verovatno ostati nepoznat.
Uticaji i kontekst
Dillon otkriva i jasnu literarnu povezanost s radom Angusa Wilsona, čiji je roman Hemlock and After (1952) verovatno poslužio kao model: sličan raspored događaja, fraze i pripovedna tehnika premeštanja fokusa. Dillon to ne vidi kao manu, već kao prirodan proces svakog autora koji počinje da piše fikciju — kopiranje kao "skeleton" dok se razvija sopstveni glas.
Istorijski značaj
Rukopis pruža retku, intimnu perspektivu na Turingove unutrašnje borbe u periodu nakon Drugog svetskog rata, neposredno nakon događaja koji su doveli do njegovog hapšenja za "gross indecency" 1952. godine. Dillonova analiza, objavljena u časopisu The Review of English Studies, podseća da je Turing, uprkos naučnim zaslugama, i osoba složenih emotivnih i kreativnih potreba.
"Njegova kratka priča otkriva sasvim drugu stranu: razigranu, duhovitu, bezobzirnu, literarnu i osobu kojoj je seks bio važan," kaže Dillon.
Fotografije petog i šestog lista rukopisa čuvaju se u arhivu King's Collegea u Cambridgeu, a rukopis otvara pitanja o tome da li je deo materijala izgubljen ili namerno sakriven. Iako nedovršen, Pryce's Buoy ostaje vredan dokument koji komplikuje i obogaćuje kolektivnu predodžbu o jednom od najznačajnijih umova 20. veka.
Pomozite nam da budemo bolji.


























