Svet Vesti
Science

Orke u Zalivu Kalifornije "eksplodiraju" sunfish na hiljade komada — nova, precizna tehnika obrade plena

Orke u Zalivu Kalifornije "eksplodiraju" sunfish na hiljade komada — nova, precizna tehnika obrade plena
Orcas ramming sunfish in the Gulf of California may be processing prey into smaller pieces for calves or engaging in social play. (CREDIT: Héctor Franz)

Orke u Zalivu Kalifornije snimljene su kako koriste koordinisanu "ram‑to‑fragment" tehniku: jedna drži već mrtvog sharp‑tail sunfish‑a (Masturus lanceolatus), dok druga naleti i raznese njegovo tkivo na hiljade fragmenata. Događaji su zabeleženi 29.07.2024. kod San José del Cabo i 07.09.2025. kod Isla Cerralvo. Istraživači smatraju da fragmentacija olakšava hranjenje mladunaca, ali i da može služiti kao socijalna aktivnost, trening ili igra; potrebna su dodatna posmatranja i bolja identifikacija jedinki.

Orke u Zalivu Kalifornije zabeležene su kako primenjuju dosad neopisanu, koordinisanu tehniku obrade plena: jedna jedinka drži već mrtvog sharp-tail sunfish-a (Masturus lanceolatus), dok druga naleti velikom brzinom i udarom rasprši tkivo na naizgled hiljade fragmenata koje potom jedu mladunci.

Orke u Zalivu Kalifornije
Stills from video documenting the hold-to-ram behavior observed among orcas in the Gulf of California. CREDIT: Kathryn Ayres)

Detalji zabeleženih susreta

Ponašanje je dokumentovano u dva nezavisna susreta: 29. jula 2024. kod podvodnog seamounta blizu San José del Cabo i 7. septembra 2025. kod Isla Cerralvo. U prvoj situaciji u grupi su bile tri odrasle ženke, jedan odrasli mužjak i jedno mladunče; u drugoj su prisutovale tri odrasle ženke i tele. U oba slučaja orke su prethodno lovile drugu plen — u prvom susretu spine‑tail devil ray, u drugom shortfin mako ajkulu — a zatim su počele da manipulišu već mrtvim sunfish-om čiji su unutrašnji organi bili uklonjeni.

Orke u Zalivu Kalifornije
Predation event locations at the entrance of the Gulf of California in which orcas (Orcinus orca) successfully 'ram-to-fragment' a sharp-tail sunfish (Masturus lanceolatus). (CREDIT: Frontiers in Ethology)

Kako izgleda tehnika

Prema autorima studije objavljene u Frontiers in Ethology, jedna orka drži sunfish za clavus (široku repnu strukturu kod mola), držeći leš stabilnim. Druga orka prilazi velikom brzinom, često plivajući usmerena stomakom nagore, udari u telo i u trenutku udara držalica otpusti leš — udar izaziva glasan zvuk i razbacivanje tkiva u sitne fragmente. Mladunci ulaze u oblak fragmenta i konzumiraju sitnije komade, dok odrasli često grickaju veće segmente.

Orke u Zalivu Kalifornije
Orca 'ram-to-fragment' foraging strategy on sharp-tail sunfish (Masturus lanceolatus).(A) Female adult swims with molid in mouth. (B) Female orca releases molid as the male adult hits it with impact. (C) Part of molid fragments. (D) Juvenile orca enters frame. (E) Juvenile orca swims into the fragments. (F) Juvenile orca starts to consume the molid fragments. (CREDIT: Frontiers in Ethology)

Moguća objašnjenja

Istraživači navode nekoliko mogućih funkcija ove “ram‑to‑fragment” strategije: olakšavanje hranjenja mladunčadi, oblik socijalne interakcije, trening za lov ili jednostavno igra. Značajno je da su sunfish-i bili već mrtvi i bez organa, što sugeriše da sudari služe obradi leša, a ne ubijanju.

Orke u Zalivu Kalifornije
Orca 'ram-to-fragment' foraging strategy on sharp-tail sunfish (Masturus lanceolatus).(A) Orca holds molid in mouth. (B) A second orca rams the molid with impact. (C, D) Orca flips ventral side up. (E) Part of molid tissue fragments. (F) Fragments are scattered throughout the water column. (CREDIT: Héctor Franz)

Zašto se sunfish lako raspadaju?

Sharp‑tail sunfish imaju debelu, želatinoznu kolagensku kapsulu (gotovo 90% vode) koja može drugačije reagovati na udare velike energije, što objašnjava ekstremnu fragmentaciju koja nije prijavljena kod nekih drugih vrsta mola.

Mikrobi, ograničenja i dalja istraživanja

Fragmentacija može širiti mikroorganizme sa kapsule i kože mola u okolnu vodu, potencijalno menjajući lokalnu razmenu nutrijenata i kontakt mikrobioma između plena i predatora — ali to je trenutno hipoteza bez potvrde u zabeleženim susretima. Autori naglašavaju ograničenja studije: samo dve zabeležene scene, nedostatak jasnih identifikacionih fotografija (dorsalnih peraja i maski oko očiju) koje bi potvrdile da li je ista grupa ponovila tehniku, i oportunistički karakter snimaka (GoPro i akcione kamere).

Zaključak

Ova zapažanja proširuju poznati spektar tehnika obrade plena kod orki i daju istraživačima konkretnu pojavu koju treba pratiti pri budućim susretima: da li je reč o učestaloj, sopstvenoj tehnici jednog čopora, načinu podučavanja mladunaca ili igri — ostaje da se utvrdi.

Izvori: Frontiers in Ethology; snimci naučnika i operatera u turizmu (među snimateljima i Héctor Franz) i izveštaj Beneath The Waves.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno