Istraživači Univerziteta Delaware testiraju ideju da ajkule nose CTD tagove koji mere provodljivost (salinitet), temperaturu i dubinu. Podaci se prenose satelitima svaki put kada ajkula izroni, što omogućava gotovo realno-vremenska očitavanja. Cilj je bolje odrediti toplotni sadržaj gornjeg mešanog sloja okeana — ključan faktor u određivanju intenziteta uragana — i na taj način unaprediti prognoze za istočnu obalu SAD.
Ajkule Kao Mobilni Senzori: Kako CTD Tagovi Mogu Poboljšati Prognoze Uragana

Od filmske Jaws do urnebesnog Sharknado, ajkule su često prikazivane kao simbol leta i straha. Ali istraživači Univerziteta Delaware gledaju na ove ribe iz drugačijeg ugla: kao pokretne mjerne stanice koje mogu pomoći da se unaprede prognoze intenziteta uragana pre nego što udare obalu.
Kako to funkcioniše
Tim postavlja male CTD tagove na leđnu peraju ajkula. Ti uređaji mere električnu provodljivost (povezanu sa salinitetom), temperaturu i dubinu dok se životinja kreće i roni. Podaci se šalju satelitima svaki put kada ajkula izroni na površinu, čime nastaju gotovo realno-vremenski zapisi o okeanskim uslovima.
Koje vrste i zašto
Istraživači favorizuju vrste koje se često izranjaju i široko su rasprostranjene, pa su kao posebno pogodna identificovani shortfin mako, blue shark, smooth hammerhead i juvenilne bele ajkule u severnom Atlantskom okeanu. Ključni cilj je merenje toplotnog sadržaja gornjeg mešanog sloja okeana — topliji mešani sloj omogućava jači uragan jer sadrži toplotu koja ga hrani.
Proces označavanja
Označavanje počinje u maju, kada se migratorne vrste približe obali. Istraživači idu 30–40 milja (50–65 km) od obale, postavljaju mamce i obično čekaju 2–3 sata da ajkula zagrize. Tagovi se pričvršćuju na leđnu peraju, a sam postupak se izvodi brzo — često za manje od pet minuta — i pod nadzorom institucija za brigu o životinjama.
"Senzori postavljeni na životinje već su godinama uspešno korišćeni od strane oceanografa, naročito na slonovskim fokama u polarnih predelima gde nema mnogo naučnih merenja", rekao je Aaron Carlisle, glavni istraživač.
Etika i bezbednost životinja
Tagovi su pričvršćeni materijalima koji korodiraju i vremenom otpadaju, a svaka jedinka prolazi zdravstvenu kontrolu pre puštanja. Cilj je da se u najmanjoj meri utiče na ponašanje ajkula kako prikupljeni podaci ne bi bili pristrasni.
Potencijalne koristi
Ako se pristup pokaže uspešnim, prikupljeni podaci mogli bi poboljšati prognoze intenziteta uragana na istočnoj obali SAD, dajući preciznije informacije zajednicama od Severne Karoline do Masačusetsa i pomažući u planiranju i povećanju obalne otpornosti.
"U stvarnosti su to neverovatne životinje savršeno prilagođene okeanu, i od njih možemo mnogo naučiti. Ako pokažemo da ajkule mogu pomoći ljudima, to je win‑win situacija", rekao je Carlisle.
Projekat je primer kreativnog korišćenja bioloških resursa za naučna merenja i utiče na razumevanje atmosferskih i oceanografskih procesa koji određuju ekstremne vremenske pojave.
Pomozite nam da budemo bolji.


































