Nova studija objavljena u Nature pokazuje da tropsko drveće ima veću intra-specijsku fleksibilnost hidrauličkih osobina nego što se ranije mislilo. Istraživanje je obuhvatilo skoro 300 stabala iz 18 vrsta u različitim klimatskim zonama Portorika i otkrilo da se 17 vrsta prilagođava lokalnoj dostupnosti vode. Ova prilagodljivost može povećati otpornost šuma na sve učestalije i intenzivnije suše i sugeriše potrebu za ažuriranjem klimatskih modela.
Tropsko Drveće Pokazuje Neočekivanu Fleksibilnost — Moguće Veća Otpornost Na Suše
(Photo by Christopher Borges via Pexels)
Novo istraživanje sugeriše da tropsko drveće može biti prilagodljivije sušnim uslovima nego što se ranije smatralo, što donosi "neočekivanu nadu" u kontekstu globalnog zagrevanja.
Šta su istraživači uradili?
Tim iz SAD, Švedske i Australije izmerio je 11 hidrauličkih osobina — svojstava koja određuju kako drveće prenosi i zadržava vodu — kod skoro 300 stabala koja predstavljaju 18 tropskih vrsta raspoređenih kroz glavne klimatske zone Portorika. Uzorci su obuhvatili oblasti od "večno vlažnih" šuma koje primaju oko 4.000 mm padavina godišnje do sušnijih zona sa oko 1.000 mm godišnje.
Ključni nalazi
Autori su utvrdili da se 17 od 18 proučavanih vrsta prilagodilo lokalnoj dostupnosti vode: stabla u sušnijim staništima razvijaju hidraulične osobine koje povećavaju otpornost na hidraulički kvar i šire sigurnosne margine, dok stabla u vlažnijim staništima češće imaju veću sposobnost skladištenja vode.
(Photo by BAB2056 via Pexels)
- Suprotno ranijim pretpostavkama iz istraživanja u umerenim šumama, hidrauličke osobine nisu strogo fiksne unutar vrsta — tropske vrste pokazuju značajnu intra-specijsku varijabilnost.
- Takva fleksibilnost znači da mnoga stabla mogu prilagoditi svoje sisteme transporta vode lokalnim uslovima i tako bolje podneti sušu.
Šta to znači za klimatske modele i očuvanje šuma?
Vođa studije Chris Smith-Martin (University of Minnesota) napominje da trenutni ekosistemski i klimatski modeli često pretpostavljaju da su hidrauličke osobine unutar vrste konstantne. Uvođenjem intra-specijske fleksibilnosti u modele moglo bi se poboljšati predviđanje otpornosti šuma, dinamike skladištenja ugljenika i promena u sastavu vrsta kako se klima menja.
Maria Uriarte (Columbia University): «Prevladavajući stav je bio da ova ključna svojstva otpornosti na sušu unutar vrsta ne variraju mnogo. Mi smo otkrili upravo suprotno.»
Autori ističu da je važno razmišljati o prilagodljivosti ne samo kroz prisustvo određenih vrsta, već i kroz sposobnost pojedinačnih vrsta da se prilagode lokalnim uslovima — što može biti presudno kako suše postaju učestalije i intenzivnije.
Studija je objavljena u časopisu Nature.
Pomozite nam da budemo bolji.
