Nova istraživanja kostiju žrtava erupcije Vezuva 79. godine ukazuju da su mnogi stanovnici Herculaneuma umrli usled gušenja i "pečenja" u svodovitim čamčarnicama (fornicama), a ne trenutnog isparavanja tkiva. Analiza 152 rebarca pokazuje očuvan kolagen i temperature ispod ~752 °F (400 °C). U posebnoj studiji opisana je retka vitrifikacija mozga kod jedne žrtve, pri lokalnim temperaturama oko ~968 °F (520 °C).
Novo istraživanje: Žrtve Vezuva u Herculaneumu nisu odmah vaporisane — neki su dugo stradali, a mozak jedne žrtve pretvoren u staklo

Ostaci ljudi koji su poginuli u erupciji Vezuva 24. avgusta 79. godine govore o tragičnoj i često produženoj patnji, pokazuje novo naučno istraživanje.
Vezuv je zatrpao Pompeju, Oplontis i Stabije vulkanskim materijalom, ali su uslovi u obalskom Herculaneumu bili drugačiji: muljni tokovi i vreli oblaci gasova i čestica razarali su grad, dok su se mnogi stanovnici pokušavali spasiti na obali i u kamenim svodovanim čamčarnicama — tzv. fornicima.
Re-analiza kostiju
Tim istraživača, o čemu izveštava časopis Antiquity, ponovo je analizirao kosti iz fornica. Tri iskapanja otkrila su najmanje 340 ljudi, a uzorak od 152 rebarca detaljno je ispitan radi određivanja efekata toplote.
Iako se ranije pretpostavljalo da su žrtve doživele trenutno isparavanje mekih tkiva pri ekstremnim temperaturama (ranije procene između ~572–932 °F / 300–500 °C), nova analiza pokazuje očuvanje kolagena u kostima i promene u kristaliničnosti koštanog minerala koje ukazuju da su temperature kojima su ti ljudi bili izloženi ostale ispod ~752 °F (400 °C). Kolagen gelifikuje iznad ~932 °F (500 °C).
Struktura fornica, kao i telo samih ljudi, verovatno je raspršila i umanjila direktan udar najintenzivnije toplote. To objašnjava manje izražene unutrašnje promene u kostima, uprkos spoljnim znakovima izlaganja toploti.
Zaključak istraživača
Istraživači zaključuju da mnogi stanovnici Herculaneuma nisu stradali trenutnom "vaporizacijom" mekih tkiva, već su — izolovani u fornicama — preživeli dovoljno da budu "pečeni" i ugušeni otrovnim gasovima ili dimom pre nego što su preminuli. Drugim rečima, smrt je bila brza i nasilna, ali ne nužno instantna isparavanja tela usled izuzetno visokih temperatura.
Vitrifikacija mozga — retka anomalija
U posebnoj studiji objavljenoj u New England Journal of Medicine opisan je slučaj jedne žrtve iz Herculaneuma čija je lobanja sadržala staklastu (vitrificiranu) masu. Ostaci su pronađeni kod osobe položene licem nadole na drvenom ležaju, a analiza je otkrila sjajnu crnu supstancu sa proteinima koji potiču iz moždanog tkiva i masnim kiselinama povezanim s kožom i kosom. Analiza zažarenog drveta na mestu nalaženja ukazala je na lokalne temperature od oko ~968 °F (520 °C).
Autori studije veruju da je ekstremna toplota zapalila telesne masti, isparila meko tkivo i dovela do vitrifikacije masnih proteina mozga — fenomena koji je izuzetno redak i koji su istraživači ranije zabeležili samo u veoma ekstremnim slučajevima (npr. požarni talasi u Drugom svetskom ratu).
Značaj i dalji koraci
Ova dva uvida — šira analiza kostiju koja sugeriše niže temperature unutar fornica i pojedinačan slučaj vitrifikacije mozga na susednom mestu — ne protivreče: ukazuju na varijabilne uslove tokom erupcije, gde su lokalne temperature i dinamika oblaka varirale, stvarajući različite mehanizme smrti. Naučnici pozivaju na dalju diskusiju i istraživanja procesa vitrifikacije u arheološkim ostacima.
Napomena o podacima: ranije verzije izveštaja iz 2020. godine netačno su navodile brzinu kretanja vulkanskih oblaka; aktuelne procene su korišćene u kontekstu novih analiza.
Izvori: Antiquity; New England Journal of Medicine; izjave istraživača uključenih u studije.
Pomozite nam da budemo bolji.
























