Kostur 150 iz Stirlinga pokazuje više od 160 preloma koji ukazuju na visokenergijski udar. Trodimenzionalna rekonstrukcija i poređenje sa modernim forenzičkim slučajevima sugerišu da je uzrok mogao biti projektil iz trebušeta. Radiougljenično datiranje smešta smrt između 1255. i 1405. godine, a moguće opsade uključuju 1299, 1304, 1314. i 1337. Iako je "War Wolf" iz 1304. privlačna mogućnost, nema direktnog dokaza koji bi to potvrdio.
Kostur 150 Iz Stirlinga: Prvi Mogući Arheološki Dokaz Smrti Od Projektila Trebušeta

Pre oko sedam vekova, muškarac u blizini Stirling Castle-a zadobio je toliko teške povrede da su njegove kosti bile polomljene na više od 160 mesta. Tim bioarheologa i forenzičara iz Univerziteta u Bradfordu i Uppsale sada smatra da bi uzrok mogla biti projektilna rana nastala udarcem velike mase izbačene opsadnim strojem — najverovatnije trebušetom.
Arheološki i istorijski kontekst
Stirling Castle, strateški položaj iznad reke Forth, bio je ključna tačka u Ratovima za nezavisnost Škotske i Engleske u kasnom 13. i ranom 14. veku. Radiougljenično datiranje pokazuje da je Kostur 150 umro između 1255. i 1405. godine, što pokriva nekoliko opsada tvrđave — posebno one iz 1299, 1304, 1314. i 1337. Opsada 1304. je posebno interesantna jer je tada upotrebljen čuveni engleski trebušet poznat kao "War Wolf", ali zasad ne postoji direktan dokaz da je baš taj stroj prouzrokovao ove povrede.
Analiza povreda i metode
Skelet je skoro kompletan, ali intenzivno fragmentisan; istraživači su pažljivo sastavljali fragmente i koristili radiografiju, mikroskopiju i mikro-CT skeniranje. Trodimenzionalna rekonstrukcija omogućila je poređenje obrazaca preloma sa modernim forenzičkim slučajevima (virtopsy i baze poznatih ozleda).
Posebno upadljiva karakteristika su duboki, "zig-zag" prelomi koji, prema forenzičarima, nastaju pri prenosu vrlo velike energije na kost. Takav obrazac se češće vidi u slučajevima visokih brzina — npr. sudari vozila ili slobodni padovi s velike visine — nego u slučajevima pada statične mase poput ruševina.
"Povrede su uporedive s onima kod ljudi udarenih vozilima ili železnicom" — dr Jo Buckberry, bioarheologinja.
Rekonstrukcija položaja tela i priroda udara
Analiza tačaka naprezanja i smerova preloma omogućila je istraživačima da zaključe da je žrtva stajala uspravno, sa leđima okrenutim prema projektilu, a da su mu ruke bile savijene ispred tela (položaj nalik "moliteljskoj mantis" pozi) u trenutku udara. Povrede obuhvataju glavu, ramena, rebra i više pršljenova — što ukazuje na prenos velike količine energije kroz gornji deo tela.
Zaključci i nesigurnosti
Najverovatniji uzrok, kako navode autori, jeste projektil iz trebušeta — jedini srednjovekovni mehanizam poznat po sposobnosti da brzo pomeri veliku masu. Međutim, istraživači naglašavaju da ne mogu sa sigurnošću izmeriti tačnu masu, veličinu ili brzinu projektila, niti tvrditi da je Kostur 150 stradao tačno tokom neke od dokumentovanih opsada poput one iz 1304.
Istraživanje, finansirano od strane Historic Environment Scotland, predstavljeno je na 25. sastanku Evropskog udruženja za paleopatologiju. Otkriveni obrasci povreda mogu biti prvi prepoznatljiv arheološki trag žrtava trebušeta, ali je moguće i da su slični slučajevi ranije propušteni ili pogrešno tumačeni.
Važnost nalaza: Kostur 150 otvara novu dimenziju u razumevanju srednjovekovnog ratovanja i pokazuje kako moderne forenzičke metode (CT, mikro-CT, 3D rekonstrukcija) mogu osvetliti stare istorijske događaje.
Pomozite nam da budemo bolji.

























