Članak upoređuje paniku oko "kraha" naučnog novinarstva iz 1986. sa aktuelnim otpuštanjima i rezovima u medijima do 2026. Glavni uzroci su ekonomske promene, prelazak oglašavanja na internet i promena navika publike, dok se istovremeno pojavljuju nove platforme za naučnu komunikaciju. Iako postoje stvarni razlozi za zabrinutost, naučno novinarstvo se ne gasi — već traži nove modele finansiranja i formate da preživi i ostane relevantno.
Da Li Naučno Novinarstvo Umire? Istorijski Krah 1986. I Izazovi Današnjice

Pre skoro četiri decenije dve istaknute popularne naučne revije prestale su da izlaze iste godine — 1986. — i to je izazvalo talas pesimizma u medijskoj i naučnoj zajednici. Danas, nakon talasa otpuštanja u velikim redakcijama i prodaje nekih stubova žanra, pitanje se ponovo postavlja: da li je naučno novinarstvo pred kolapsom — ili prolazi kroz novu transformaciju?
Kriza i kontekst: 1986. versus 2026.
Godine 1986. govorilo se o "krah-u nauke" u medijima, ali analize su kasnije pokazale da je mnogo toga bilo preterano — naučno novinarstvo se transformisalo, ne nestalo. Slično upozorenje stiže i danas nakon promene vlasništva Scientific American-a u junu 2026. i nezvaničnih otpuštanja u redakcijama poput The Washington Post-a, The Wall Street Journal, NPR i CBS News. Te vesti su, uz već ranije rezove kod velikih magazina, podgrejale strah od trajnog slabljenja polja.
Podaci i trendovi
Iako brojke zavise od metodologije, nekoliko jasnih pokazatelja zabrinjava: od 29 istaknutih popularnih naučnih časopisa osnovanih u SAD od 19. veka, svega 11 i dalje postoji u nekom obliku; osam zatvaranja desilo se posle 2000. Najpoznatiji primeri poslednjih godina su:
- Popular Science — postupno smanjivanje tiraža, prestanak štampanog izdanja 2021. i izostanak stalne digitalne revije do kraja 2023.
- National Geographic — rezovi u redakciji i prestanak mesečne prodaje na kioscima 2023.
- Scientific American — promena vlasništva i značajna otpuštanja u junu 2026.
Šire promene u industriji dodatno opterećuju polje: podaci Biroa za rad SAD-a navode gubitak ~80% radnih mesta u novinama i ~65% u izdavaštvu periodike između 2000. i 2025. Oglašavanje se preselilo na internet, a mlađe generacije menjaju navike konzumacije medija.
Komunikacija vs. novinarstvo
Danas je dostupnost naučnih informacija veća nego ikada — YouTube, blogovi, društvene mreže i platforme poput Substack-a pružaju obilje sadržaja. Međutim, rast „naučne komunikacije" nije isto što i rast istraživačkog, institucionalnog novinarstva: ono zahteva resurse, vreme za verifikaciju, uredničku podršku i često pravnu zaštitu.
Problemi: Puno onlajn sadržaja služi promotivnim ili zabavnim ciljevima, retko istražuje sukobe interesa ili greške — a to su upravo zadaci profesionalnog novinarstva.
Šta može da pomogne?
Istorija pokazuje da su krize često okidači za inovacije. Moguća rešenja uključuju diversifikaciju finansiranja (pretplate, donacije, fondacije), eksperimentisanje sa formatima (dugi članci, podkast istraživanja, lokalno naučno novinarstvo) i jačanje podrške za nezavisne i obrazovne inicijative. Platforme poput Substack omogućavaju pojedincima da grade lojalne publike, ali kolektivni, institucionalni kapacitet i dalje je neophodan za velike istrage i odgovorno izveštavanje.
Zaključak
Da li je panika opravdana? Delimično — postoje realni, alarmantni signali o gubicima i slabljenju institucija. Ali panika u potpunosti bi bila preuveličana: naučno novinarstvo nije nestalo, već se menja. Ako želi da opstane i napreduje, mora da bude inovativno u modelima finansiranja i formatima, a društvo mora vrednovati njegovu ulogu u javnom životu.
Autori: Bruce Lewenstein (Cornell) i Chris Mooney (University of Tennessee). Tekst je adaptiran i preveden iz The Conversation.
Pomozite nam da budemo bolji.























