Glavni zaključci: Hidroenergija je 2023. činila oko 52% obnovljive proizvodnje (~4,4 miliona GWh), dok vetar i solar brzo rastu — SAD i Kina su među vodećim proizvođačima vetra. Solarni kapaciteti u SAD očekivano rastu skoro 50% do 2027. Najveći izazov ostaje nadogradnja mreže i skladištenja kako bi se iskoristio puni potencijal obnovljivih izvora.
Solarna, Vetar ili Hidroenergija: Koja Obnovljiva Energija Prednjači Globalno?

Prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore ključan je za ublažavanje antropogenog klimatskog zagrevanja. Solarni, vetro- i hidroprojekti se brzo šire: prema Međunarodnoj agenciji za obnovljivu energiju (IRENA), više od 90% nove električne snage izgrađene u svetu tokom 2024. potiče iz obnovljivih izvora. To je značajan napredak, ali još uvek nedovoljan da bi se ispunili globalni klimatski ciljevi, posebno dok rast potražnje — uključujući i podatkovne centre — održava interes za gas i druge fosilne izvore.
Globalni pregled
Po mnogo čemu je hidroenergija i dalje dominantna: 2023. godine hidroenergija je činila oko 52% ukupne obnovljive električne energije, proizvevši približno 4,4 miliona gigavat-časova (GWh). Za perspektivu, to je približno jednako ukupnoj proizvodnji električne energije u Sjedinjenim Državama iste godine (uključujući fosilna goriva i nuklearnu energiju).
Vetar i solar — brzi rast, različiti profili
Vetroenergija se brzo širi u mnogim regionima. Prema izveštajima, 2025. SAD su bile među najvećim proizvođačima vetra sa oko 20% svetske proizvodnje vetroenergije, dok je Kina bila na vrhu sa oko 35%. U SAD-u je vetar 2023. učestvovao sa oko 10% u ukupnoj proizvodnji električne energije, a države sa najvećim brojem turbina uključuju Teksas i Kanzas. U mnogim sredinama vetar ima viši faktora iskorišćenja (capacity factor) nego solar, što znači da može proizvoditi više energije po instalovanom megavatu u određenim uslovima.
Istovremeno, solarne kapacitete u SAD očekuje značajan porast: projekti planirani za 2026. i 2027. mogli bi povećati ukupni solarni kapacitet za skoro 50% u odnosu na 2025., sa značajnim doprinosom iz Teksasa. Neke države su već proizvele više električne energije iz solarnih izvora nego iz uglja ili gasa — primeri uključuju Mejn i Jutu (stanje na maj 2026.).
Kina i globalna dinamika
Kina je glavni pokretač globalnog rasta obnovljivih izvora: obnovljivi izvori čine oko 42% kineske proizvodnje električne energije u 2025., od čega je oko 13% iz hidroenergije. Kineske investicije u velike solarne, vetro i hidro projekte značajno su podigle globalne brojke, a zemlja takođe eksperimentiše sa inovacijama poput „letećih“ vetroturbina koje ciljaju da iskoriste snažnije vetrove na većim visinama.
Ipak, veliki izazov ostaje: u 2025. oko 58% kineske električne energije i dalje je iz fosilnih izvora — više od 6.000 teravat-časova (TWh). Globalna potrošnja uglja je u 2025. dostigla rekordne vrednosti, delom i zbog geopolitičkih tenzija koje utiču na energetske tokove.
Izazovi: mreža i skladištenje
Rast proizvodnje iz vetra, sunca i vode je ohrabrujući, ali sama proizvodnja nije dovoljna: potrebne su investicije u prenosne mreže i skladištenje energije. Bez adekvatne infrastrukture dolazi do situacija u kojima vetroparkovi proizvode više struje nego što mreža može da prihvati ili nego što potrošači u tom trenutku mogu da iskoriste — problem koji je primećen i u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zaključak
Obnovljivi izvori brzo napreduju i menjaju globalni energetski miks, pri čemu hidroenergija trenutno drži najveći udeo u obnovljivoj proizvodnji. Međutim, za efikasnu dekarbonizaciju potrebna je sinhronizacija rasta proizvodnje sa unapređenjem skladištenja, prenosne mreže i politika koje podstiču prenos investicija iz fosilnih u čiste izvore energije.
Pomozite nam da budemo bolji.


























