Kina se suočava sa rekordnim cenama nafte jer su ključni putevi iz Bliskog istoka poremećeni — zatvoren je naftovod preko Arabijskog poluostrva, a Hormuz je ograničen. Rafineri se okreću Rusiji, Latinskoj Americi i Africi, ali logistika, različite vrste sirove nafte i sankcije ograničavaju kapacitete zamene. Peking pokušava da poveća preradu i obnovi zalihe, dok diplomatski napori ciljaju na ponovno otvaranje Hormuza pre susreta Xi–Trump.
Kina Pod Pritiskom: Rekordne Cene Nafte Dok Se Snabdevanje Sužava

Cene nafte u Kini su porasle na rekordne nivoe zbog sve većih prekida u izvozima iz Bliskog istoka, a Peking se nalazi pred teškim zadatkom da obezbedi energiju za domaću privredu bez dodatnog podizanja globalnih cena.
Situacija i neposredan uticaj
Saudijska Arabija je privremeno zatvorila ključni naftovod koji prevozi sirovu naftu preko Arabijskog poluostrva do Crvenog mora, nakon napada od strane grupe koju podržava Iran u Iraku. Istovremeno, poremećaji u prolazu kroz moreuz Hormuz ograničili su tokove nafte iz Persijskog zaliva. Zbog toga su oba glavna pomorska i kopnena puta za naftu iz regiona privremeno kompromitovana.
Kako to pogađa Kinu
Kineski rafineri su prinuđeni da traže zamene za izgubljene barele, što pojačava konkurenciju na tržištu i pritisak na cene. Pre rata, Kina je uvozila približno 12 miliona barela dnevno i proizvodila oko 4,4 miliona domaće sirove nafte dnevno. Krajem prethodne godine države zalihe su iznosile oko 1,4 milijarde barela, što je delimično ublažilo prve udare poremećaja.
"Ono što se dešava na Bliskom istoku nije dobro za Kinu... Kina je u kritičnoj situaciji," rekao je energetski analitičar Marc Ayoub za Al Jazeeru.
Izvori snabdevanja i ograničenja
Rusija je već najveći dobavljač sirove nafte Kini i deo isporuka stiže bez prolaska kroz ugrožene pomorske grla. Reuters je izvestio da je Rusija obezbedila oko 20% kineskog uvoza u 2025. godini. Seaborne isporuke iz Rusije porasle su na približno 1,68 miliona barela dnevno u avgustu, dok kineski cevovodi donose dodatnih oko 1 milion bpd.
Međutim, američke sankcije i druge restrikcije otežavaju veće oslanjanje na rusku i iransku naftu. Iran je pre sukoba bio značajan izvor jeftine nafte za Kinu (~1,4 miliona bpd prošle godine), ali proširenje konflikta i prepreke izvozu su te tokove znatno smanjile.
Kina se takođe okreće dobavljačima iz Latinske Amerike i Afrike (Brazil, Venecuela, Angola, Republika Kongo), ali postoje ograničenja: različite sorte sirove nafte zahtevaju drugačiju preradu, udaljenost povećava troškove transporta, a alternativni prodavci imaju ograničene količine.
Brojke koje zabrinjavaju
Po kineskim podacima citiranim u Reutersu, u avgustu je domaća proizvodnja bila oko 4,34 miliona bpd, dok su rafinerije prerađivale 13,91 miliona bpd. To ostavlja jaz od približno 9,6 miliona bpd koji mora biti pokriven uvozom ili zaliha.
Saudijski Aramco je prodao najmanje 4 miliona barela Kini u avgustu (šestomesečni ekvivalent ~129.000 bpd), što pokazuje napore za smanjenje deficita, ali to je tek kap u moru potrebne količine.
Diplomatija i naredni koraci
Pritisak na snabdevanje dodatno je podstakao diplomatske aktivnosti: kineski ministar spoljnih poslova Wang Yi sreo se sa iranskim zvaničnikom Abbasom Araghchijem u Pekingu i pozvao na povratak pregovorima i ponovno otvaranje Hormuza. Sastanak predsednika Xi Jinpinga i Donalda Trumpa u Vašingtonu dodatno podiže ulogu Pekinga u pokušajima da se stabilizuju globalna tržišta energije.
Šta to znači dalje
Kratkoročno, Kina će pokušavati da poveća preradu, smanji zalihe i konkuriše za svaki dostupni barel, što može dodatno podići cene. Dugoročno, rast elektrifikacije i povećanje domaće proizvodnje mogu smanjiti ranjivost, ali sektori poput avijacije i teškog transporta i dalje ostaju visoko zavisni od nafte.
Pomozite nam da budemo bolji.

























