Hapšenje Abu Lulua, optuženog za seriju zverskih ubistava u darfurskom el‑Fasheru, izazvalo je mešovitu reakciju. RSF tvrdi da on ne pripada njihovoj komandi, ali videosnimci i svedočenja povezuju ga s ubistvima civila i ratnih zarobljenika. Psiholozi i organizacije za ljudska prava pozivaju na istragu UN‑a i MKS‑a, dok preživele i porodice žrtava i dalje traže pravdu.
Hapšenje „Abu Lulua“ ne oslobađa RSF odgovornosti za masakr u el‑Fasheru

Hapšenje koje ne odgovara na ključna pitanja
Njegovo lice postalo je prepoznatljivo širom Sudana: borac s poludugom kosom i bradom pojavljivao se u brojnim snimcima — ponekad se smeši, čak i dok ubija nenaoružane ljude. To je poznati "Abu Lulu", za koga su snimci užasa izazvali međunarodni revolt.
Šta se dogodilo
Fotografija koju su prošlog četvrtka objavile paravojne Snage brzog odgovora (RSF) prikazala je Abu Lulua u lisicama. RSF tvrdi da je hapšenje deo napora da se distancira od zločina počinjenih u darfurskom gradu el‑Fasher, koji je, prema izveštajima, pao pod kontrolu snaga RSF‑a nakon opsade dugotrajne 18 meseci. Prema podacima Sudan Doctors Network, nakon povlačenja Sudanskih oružanih snaga (SAF) najmanje 1.500 civila je ubijeno.
Imena, optužbe i snimci
Abu Lulu, za koga se navodi da je brigadni general al‑Fateh Abdullah Idris, optužen je za više ubistava i zverskih scena snimljenih i deljenih putem društvenih mreža. Svedoci ga dovode u vezu s ubistvima ratnih zarobljenika u al‑Jailiju, ubistvima civila u omdurnmanskom kvartu Al‑Salha (navodno 31 žrtva), i smaknućima više zarobljenih vojnika u lokalitetu Al‑Khuwair u Zapadnom Kordofanu.
U el‑Fasheru postoji snimak u kojem prilazi nenaoružanom vlasniku restorana, traži pripadnost plemenu i potom puca nakon što je muškarac odgovorio da je iz nearapskog plemena Berti. Novi video zapisi, koji su širili šok i gnev javnosti, pojavili su se 27. oktobra 2024. i navodno prikazuju kako snage povezane s Abu Luloom ubijaju desetine civila.
„Ubijao je ljude pred kamerama,“ rekao je Khalid, preživeli masakra u el‑Fasheru. „Hteo je slavu.“
Psihološki profil i javni nastupi
Dr David Holmes, krivični psiholog koji je analizirao snimke, opisao je Abu Lulua kao „narcističkog psihopatu“ koji izgleda da uživa u javnim prikazima nasilja. Holmes ukazuje na ponovljeno nasumično ispaljivanje metaka kao način da se opaka dela učine spektakularnim i zastrašujućim, umesto brzom, „praktičnom“ egzekucijom.
Na društvenim mrežama Abu Lulu je javno hvalio masovna ubistva — u jednoj TikTok emisiji tvrdio je da je ubio „2.000 ljudi“ i da je „izgubio brojanje“. Neki korisnici naklonjeni RSF‑u slavili su ga, dok su drugi izražavali zabrinutost.
RSF: distanciranje ili oportunizam?
Posle javnog pritiska, više izvora unutar RSF‑a tvrdilo je da Abu Lulu formalno nije član njihove komande, već da vodi „koalicione snage“ koje sarađuju s RSF‑om. Zvanični portparol al‑Fateh al‑Qurashi i vođa RSF‑a Mohamed Hamdan Dagalo (Hemedti) poručili su da će biti sprovedena istraga i da će biti odgovornosti.
Međutim, prava priroda veze između RSF‑a i lokalnih milicija – i praksa da se terenski komandanti kasnije „odvajaju“ od centralne komande – dovodi u pitanje kredibilitet takvih obećanja. Organizacije za ljudska prava i analitičari smatraju da ovakva distanciranja često služe za očuvanje političkog imidža dok se operativne veze ne prekidaju.
Istorijski kontekst i pozivi za međunarodnu istragu
RSF vuče korene iz državom podržane milicije poznate kao Jandžavid (Janjaweed), koju su vlasti mobilisale tokom darfurskog sukoba početkom 2000‑ih i kojoj se pripisuju masovni zločini. Od 2013. RSF je formalno restrukturiran pod tim imenom, a Hemedti je postao komandant. Sa vremenom je formacija postala autonoman centar moći s velikim ekonomskim interesima i međunarodnim angažmanima.
Kao odgovor na cirkulaciju snimaka i izveštaje o ratnim zločinima, raste pritisak da UN i Međunarodni krivični sud pokrenu istragu protiv počinilaca, uključujući i Abu Lulua. Pravno utemeljenje za takve istrage, prema pravnicima za ljudska prava, postoji u dokumentovanim ubistvima i svedočanstvima.
Zaključak
Hapšenje Abu Lulua može biti korak ka odgovornosti — ali samo ako istraga bude nezavisna, transparentna i obuhvati lanac komande. Dok pravda deluje daleko za mnoge preživele i porodice žrtava, snimci i svedočenja ostaju dokazni materijal koji poziva međunarodnu zajednicu da reaguje. Bez stvarne istrage i sankcija, distanciranje RSF‑a od pojedinaca biće tumačeno kao taktički manevar, a ne stvarna odgovornost.
Pomozite nam da budemo bolji.


























