Tim francuskih istraživača analizirao je okolinsku DNK iz više od 900 uzoraka prikupljenih od polova do tropskih mora kako bi dopunio praznine u znanju o rasprostranjenosti morskih vrsta. Otkrili su da je raspon >93% detektovanih vrsta ranije podcenjen, dok su neke vrste pokazale neočekivanu toleranciju na toplije uslove. Među iznenađujućim nalazima su i DNK tragovi krokodilskog ledenog soma pronađeni sve do Patagonije, u vodama ~18°F (~10°C) toplijim od njegovih poznatih staništa. Rezultati imaju direktne implikacije za očuvanje okeana.
Riblja forenzika otkriva: mnoge vrste žive šire nego što mislimo
Okeani su puni života, ali ga je teško uočiti. Tradicionalne metode posmatranja — kamere, direktna zapažanja i mreže — često promaše veliki deo morske bioraznolikosti, naročito na udaljenim ili dubokim lokacijama. Zbog toga postoje značajne praznine u našem znanju o rasprostranjenosti morskih vrsta.
eDNK: mali tragovi, veliki uvidi
Tim istraživača iz Univerziteta u Monpeljeu i Centra nacionalnih naučnih istraživanja (CNRS) iskoristio je okolinsku DNK (eDNK) da popuni te praznine. eDNK su fragmenati genetskog materijala koje organizmi ostavljaju u vodi (tečnosti, odbačene ćelije i sl.). Uzorci morske vode se filtriraju i DNK sekvence porede sa bazama podataka kako bi se utvrdilo koje su vrste bile prisutne.
Za razliku od kopnenih sredina, eDNK u vodenom okruženju se relativno brzo razgrađuje, pa detekcija predstavlja dobar pokazatelj da je data vrsta bila u tom području u skorije vreme. U studiji objavljenoj u PLOS Biology analizirano je više od 900 uzoraka prikupljenih na različitim dubinama i u regionima od polova do tropskih mora.
Neočekivani rezultati
Istraživanje je pokazalo da je geografski raspon više od 93% detektovanih vrsta prethodno bio podcenjen — to znači da mnoge vrste nastanjuju znatno veća područja nego što se ranije smatralo. Neke su vrste pokazale i iznenađujuću toleranciju na različite uslove staništa.
Jedan zapanjujući nalaz: u uzorcima su detektovani DNK tragovi krokodilskog ledenog soma, vrste za koju se smatra da živi u hladnim vodama Antarktika, čak severnije do Patagonije — u vodama koje su bile približno 18°F (~10°C) toplije od poznatih staništa te vrste.
Zašto je ovo važno?
Precizno mapiranje rasprostranjenosti vrsta je ključ za procenu njihovih pretnji i efikasno planiranje mera zaštite. Ako ne znamo gde vrste zaista žive, ne možemo adekvatno oceniti rizike od ribolova, klimatskih promena ili zagađenja. Ova studija pokazuje da eDNK može značajno proširiti naše razumevanje morskog biodiverziteta i pomoći u donošenju boljih politika očuvanja.
Studija je primer kako nove molekularne metode menjaju naše poglede na okeanske ekosisteme — i podsećaju da je morski svet često složeniji i otporniji nego što smo pretpostavljali.
Pomozite nam da budemo bolji.
