Nove laboratorijske studije pokazuju da se voda može formirati tokom samog procesa nastanka planeta. Istraživači su u simulacijama sub-Neptuna dokazali da vodonik iz guste atmosfere reaguje sa rastopljenom stenom — posebno oksidima gvožđa — i proizvodi značajne količine vode. Nalazi, objavljeni 30. oktobra u Nature, sugerišu da voda može biti češći proizvod formiranja planeta, iako je za procenu stvarne nastanjivosti potrebno više istraživanja.
Planete mogu same stvoriti vodu tokom nastanka — znači li to više nastanjivih svetova?

Planete mogu same stvoriti vodu dok nastaju
Naučni tim je pokazao da voda nije nužno doneta spolja — ona se može formirati i tokom samog procesa formiranja planeta. U novoj laboratorijskoj studiji, objavljenoj 30. oktobra u časopisu Nature, istraživači su simulirali uslove koji vladaju unutar mladih planeta sa gustom vodoničnom atmosferom i otkrili da interakcija između vodonika i rastopljene stene može proizvesti tečnu vodu.
Kako su izveli eksperimente
Tim pod vođstvom Anat Šahar koristio je dijamantsko nakovanj (diamond anvil cell) da bi kompresovao uzorke rastopljene, gvožđem bogate stene na pritiske do skoro 600.000 puta većeg od atmosferskog pritiska Zemlje i zagrejao ih na više od 4.000 ºC (oko 7.200 ºF). Ovi ekstremni uslovi imitiraju rane faze planeta poznatih kao sub-Neptuni — najbrojniju klasu otkrivenih egzoplaneta u našoj Mlečnoj stazi.
U takvom "paklenom" okruženju vodonik iz guste atmosfere lako se rastvara u magmi i reaguje sa oksidima gvožđa u steni. Te hemijske reakcije, prema istraživanju, rezultiraju stvaranjem značajnih količina vode — i to bez potrebe za dovozom leda kometama ili asteroidima.
Anat Shahar: "Ovaj rad pokazuje da se velike količine vode stvaraju kao prirodna posledica procesa formiranja planeta. Predstavlja važan korak u razmišljanju o potrazi za daljim svetovima pogodnim za život."
Zašto je ovo važno — i koje su zadrške
Rezultat otvara perspektivu da voda može biti češći produkt formiranja planeta nego što se ranije mislilo, što povećava verovatnoću da u galaksiji postoje planete sa neophodnim uslovima za život. Posebno je zanimljivo to što su modelovani sub-Neptuni — klase planeta koje su česte, ali kojih nema u našem Sunčevom sistemu.
Međutim, važno je naglasiti ograničenja: laboratorijska simulacija predstavlja pojednostavljen model stvarnih procesa u složenim planetarnim uslovima. Ključno pitanje ostaje da li nastala voda može da se zadrži u obliku koji podržava površinski okean ili život: voda može biti ugrađena u planetarnu unutrašnjost, zagubljena tokom kasnijeg razvoja atmosfere ili pak kasnije degasovana. Dalja istraživanja su potrebna da bi se utvrdilo koliko vode nastane, gde se ona zadržava i pod kojim uslovima bi mogla da doprinese nastanku povoljnih uslova za život.
Zaključak
Eksperimenti pokazuju da hemija između vodonika i rastopljene stene može proizvesti vodu tokom ranih faza formiranja planeta. To povećava mogućnost da je voda rasprostranjenija u svemiru nego što smo ranije pretpostavljali, ali ne garantuje automatski prisustvo naseljivih površina. Studija je važan korak koji menja način na koji naučnici razmišljaju o poreklu vode i potencijalnoj rasprostranjenosti života u galaksiji.
Pomozite nam da budemo bolji.




























