Sunamati Čaudhari i mnoge druge porodice i dalje traže istinu 22 godine nakon što su njihovi najbliži nestali tokom građanskog rata. Dve tranzicione komisije iz 2015. primile su preko 65.000 žalbi, ali nisu razrešile nijedan slučaj; Komisija za nestale navodi 2.610 prijava. Septembarski protesti su srušili vladu i dodatno uzdrmali nadu žrtava da će njihovi zahtevi biti prioritet. Bez jačanja forenzičkih i institucionalnih kapaciteta, očekivanja za pravdu ostaju krhka.
Krhka nada: Žrtve građanskog rata u Nepalu i dalje čekaju pravdu dok zemlju potresa politička kriza

Krhka nada i stara bol: porodice žrtava traže odgovore
Sunamati Čaudhari dobro poznaje bol porodica koje su tražile pravdu nakon smrtonosnih septembarskih protesta u Nepalu. Njen suprug, profesor engleskog jezika, odveden je pre 22 godine u vreme vrhunca desetogodišnjeg građanskog rata i nikada se nije vratio.
„Nismo ostavili nijedan kamen neokrenut u potrazi za mojim mužem. Išli smo na sud, tražili pomoć mnogih organizacija — pa čak i otišli u Ženevu,“ rekla je Čaudhari. „Ali ništa se nije desilo.“
Ona je među hiljadama rođaka koji i danas čekaju zatvaranje tog poglavlja: sukob iz 1996–2006. prouzrokovao je više od 16.000 smrtnih slučajeva, a oko 1.400 ljudi i dalje se vodi kao nestalo. Zverstva su vršili i maoistički pobunjenici i državne snage, ali pravda za većinu žrtava i dalje izostaje.
Spora tranzicija i oskudni rezultati komisija
Dve tranzicione komisije koje su osnovane 2015. primile su više od 65.000 žalbi za silovanja, ubistva i prisilna nestajanja, ali do danas nijedna nije u potpunosti razrešena. Komisija za istragu prisilno nestalih osoba navodi da je dobila 2.610 prijava i tvrdi da će rad nastaviti nezavisno od političkih promena, ali napredak koče ograničeni forenzički resursi i birokratske prepreke.
Septembarski nemiri: nova politička dinamika, stara zabrinutost
U septembru su u Nepalu izbio veliki protesti koje su predvodili mladi, protiv zabrane društvenih mreža, zbog pogoršanja ekonomije i optužbi za korupciju. Nasilna represija ostavila je najmanje 76 mrtvih, zapaljeni su parlament i druge državne institucije, a vlada je pala.
Bivša predsednica Vrhovnog suda Sušila Karki imenovana je privremenom premijerkom kako bi vodila zemlju do izbora zakazanih za mart 2026. Za mnoge porodice koje još žive posledice rata, politički preokreti donose krhku pomešanost nade i straha — postoji bojazan da će aktuelna previranja potisnuti zahteve za pravdom.
Glasovi žrtava i netrpeljivosti prema nekažnjivosti
Preiti Taru, čiji je otac otet pre njenog rođenja, kaže: „Prethodna vlada je samo davala obećanja. U ovoj promenljivoj situaciji država može imati druge prioritete.“ Gita Rasaili, koja vodi Nacionalnu mrežu žena žrtava sukoba, nada se da će se njihove zahteve uskladiti sa novom generacijom koja traži odgovornost.
Koordinator memorijalnog parka u okrugu Bardija, Niranjan Kumar Čaudhari, ističe da su neki novi članovi prelazne vlade pokazali podršku žrtvama, ali dodaje: „Politička situacija je nestabilna.“ Podsetimo, dok je Sušila Karki bila na čelu Vrhovnog suda, 2017. su trojica vojnika osuđena na po 20 godina zatvora zbog ubistva tinejdžerke — bio je to tek drugi slučaj osude za zločine iz rata.
Vreme teče, a vreme za porodice nestalih se bliži kraju
Komisija za istrage nastoji da završi postupke u naredne četiri godine, ali mnoge porodice, poput Čaudharijeve, već su izgubile nadu. U julu je ona sa dvojicom sinova obavila poslednje obrede za muža i rezimira: „Već je prekasno. Mnogi premijeri su dolazili i odlazili, ali niko nije rešio naš problem.“
Zaključak: Iako nove političke promene mogu otvoriti prilike za napredak, bez konkretnog institucionalnog angažmana i jačanja forenzičkih kapaciteta, šanse za pravdu ostaju ograničene — a porodice nestalih nastavljaju da čekaju odgovore.
Pomozite nam da budemo bolji.


































