U pećini Sulfur na granici Grčke i Albanije otkrivena je ogromna kolonijalna paukova mreža površine oko 106 m² u kojoj naučnici procenjuju oko 110.000 jedinki. Dve vrste — približno 69.000 Tegenaria domestica i 42.000 Prinerigone vagans — koegzistiraju u retkom, nenasilnom suživotu. Istraživači smatraju da obilje hrane (oko 2,4 miliona midža), potpuni mrak i lokalne genetske prilagodbe objašnjavaju ovo ponašanje, što otvara nove puteve za proučavanje evolucije grupnog života kod paukova.
Pronađena najveća poznata paukova mreža — oko 106 m² i ~110.000 paukova u pećini na granici Grčke i Albanije

Ukratko: U pećini Sulfur (ulaz u Grčkoj, nastavak prema Albaniji) otkrivena je ogromna kolonijalna paukova mreža — oko 1.140 kvadratnih stopa (≈106 m²) — u kojoj naučnici procenjuju oko 110.000 paukova.
Šta je otkriveno
Tim istraživača objavio je u časopisu Subterranean Biology nalaz masivne kolonije paukova koja živi u skoro potpunom mraku, na udaljenosti od približno 49 m (oko 160 stopa) od ulaza u pećinu. Mreža se prostire duž uskog zida i podseća na gusti tepih ili ćebe.
Vrste i brojnost
Istraživači procenjuju oko 110.000 jedinki, od čega su otprilike 69.000 pripadnici vrste Tegenaria domestica (obični kućni pauk), a oko 42.000 su Prinerigone vagans. Ove dve vrste žive blizu jedna druge u neočekivano mirnom suživotu.
Zašto je ovo neobično
Obično su pauci teritorijalni i skloniji međusobnim sukobima i kanibalizmu; očekivalo bi se da veća vrsta porobi manju. Međutim, u ovoj pećini dve vrste koegzistiraju u velikoj koloniji bez očigledne agresije, što je za naučnike retko i uzbudljivo otkriće.
"Život u grupi za pauke je zaista retkost. Postojanje ovako masivne kolonije u mestu koje je promenjeno tek nedavno — veoma je uzbudljivo," rekla je evoluciona biologinja Lena Grinsted.
Mogući razlozi koegzistencije
Istraživači ističu nekoliko faktora koji mogu objašnjavaju nenasilni suživot: obilje hrane (procena je da u prostoru lete oko 2,4 miliona midž muva), stalna tama koja umanjuje vid paukova i verovatno promenjeno ponašanje usled potpune pećinske sredine. Analize DNK pokazuju da su jedinke iz pećine genetski drugačije od površinskih populacija iste vrste, što ukazuje na adaptacije lokalnih populacija.
Dodatna fauna i ekologija pećine
Pored paukova, u pećini su zabeležene i druge vrste kopnene faune: stonoge, stjenice, škorpioni i razne vrste buba. Pećina je takođe dom velikih kolonija slepih miševa koje se, zajedno sa paukovima, oslanjaju na izobilje midža u vlažnom, mračnom okruženju.
Ograničenja i naučni značaj
Autori studije upozoravaju da metoda procene može blago preceniti broj jedinki — neke levkaste mreže mogle su biti napuštene ili nenaseljene. Ipak, fenomen kolektivnog života dve vrste koje se inače ne nalaze zajedno otvara pitanja o evoluciji društvenog ponašanja kod paukova i o tome kako resursi i okruženje oblikuju vrste.
Zaključak
Ovo otkriće pruža jedinstven uvid u retke slučajeve grupnog života paukova i predstavlja potencijalno važan model za proučavanje adaptacija u ekstremnim, pećinskim ekosistemima. Nalaz takođe podstiče dalja istraživanja biološke raznolikosti i konzervacije u prelaznim područjima između država—u ovom slučaju granice Grčke i Albanije.
Studiju su inicijalno zapazili češki speleolozi 2021. godine; kasnije su se priključili naučnici sa više univerziteta, a rezultati su objavljeni u naučnom časopisu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























