Arheolozi su mapirali 16 kanua potopljenih u jezeru Mendota kod Medisona; najstariji datira pre oko 5.200 godina. Lokalitet se nalazi pored staza koje su nekada koristili autohtoni narodi i tumači se kao praistorijski „parking“ za deljene kanue. Projekat, realizovan uz saradnju plemena Ho-Chunk i Bad River, osvetljava dugu povezanost ljudi sa ovim vodama i otvara mogućnost nalaza još starijih primeraka.
Otkriveno 16 drevnih kanua u jezeru Mendota — praistorijski „parking“ otkriva 5.200 godina istorije

Arheolozi su mapirali i dokumentovali 16 drevnih kanua potopljenih u mulju na dnu jezera Mendota kod Medisona u Viskonsinu. Najstariji primerak datira pre oko 5.200 godina, a nalaz mesto tumači kao svojevrsni „praistorijski parking“ gde su zajednice ostavljale i delile kanue tokom dugog vremenskog perioda.
Tim na čelu sa državnom pomorskom arheologinjom Tamarom Thomsen otkrio je lokalitet u blizini mreže starih staza koje su nekada koristili autohtoni narodi, što sugeriše da su kanui bili dostupni putnicima kao zajedničko dobro. Prvobitna otkrića započela su 2021. pronalaskom kanua starog oko 1.200 godina potopljenog na oko 24 stope (≈7,3 m), a naredne godine pronađeni su primerci stari oko 3.000, 4.500 i 2.000 godina.
U saradnji sa Sissel Schroeder (specijalistkinjom za kulture autohtonih naroda sa Univerziteta Wisconsin–Madison) i službenicima za očuvanje iz nacije Ho-Chunk i Bad River Band of Lake Superior Chippewa, tim je locirao još 12 kanua, čime je ukupan broj porastao na 16.
Karbonska datiranja i arheološki kontekst
Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da je najstariji kanu star oko 5.200 godina, što ga čini jednim od najstarijih pronađenih u istočnoj Severnoj Americi (dva starija primerka otkrivena su na Floridi, od kojih je najstariji star oko 7.000 godina). Arheolozi ukazuju da je područje prošlo kroz dugu sušnu fazu pre oko 7.500 godina do oko 1000. godine p. n. e., tokom koje je voda na mestu nalaza verovatno bila plića — oko 4 stope (≈1,2 m) — pa je lokacija bila pogodna za iskrcavanje i pešačenje.
Prema Thomsen, kanui su verovatno služili kao zajedničko sredstvo prevoza i čuvani su na označenim mestima. Uobičajena praksa bila je potopiti kanue i delimično ih zatrpati sedimentom u vodi dubokoj do struka ili do grudi kako bi se sprečilo isušivanje ili smrzavanje tokom zime.
Kulturni značaj i saradnja sa plemenima
Dr. Amy Rosebrough, državna arheološkinja, navodi da su putnici iz ovog područja možda išli ka jezeru Wingra — delu pradomovine nacije Ho-Chunk, gde se jedan izvor smatra svetim i povezan s verovanjem o portalu u svet duhova.
„Kanui nas podsećaju koliko dugo naši ljudi žive u ovom regionu i koliko smo duboko povezani sa ovim vodama i zemljama,“ rekao je Bill Quackenbush, zvaničnik za očuvanje iz nacije Ho-Chunk.
Thomsen napominje da neke od kanua nalaze jedan ispod drugog, pa postoji mogućnost da će daljim istraživanjima biti otkriveni i još stariji primerci — možda i kanu star oko 7.000 godina — što bi ukazivalo na veoma dug kontinuitet ljudske upotrebe ovog akvatorijuma.
Thomsen većinu vremena radi na otkrivanju olupina na Velikim jezerima, ali izdvojeno vreme za projekat kanua smatra najuticajnijim u svojoj karijeri zbog bliske saradnje s lokalnim plemenima i mogućnosti da se kroz materijalne dokaze osvetle njihove priče i veze sa vodama.
„Ponekad se prosto naježim kada razgovaram sa pripadnicima autohtonih naroda. Svaki od ovih kanua daje nam novu nit u tkanju te priče,“ rekla je Thomsen.
Otkriveni kanui i prateća istraživanja pružaju uvid u praktične navike, mobilnost i međugeneracijsku deljivost resursa zajednica koje su vekovima naseljavale region oko Medisona.
Pomozite nam da budemo bolji.




























