Nova studija analizom 238 drevnih uzoraka otkriva ranije nepoznatu genetsku liniju u centralnom delu Južnog konusa, naročito u Argentini, koja je bila dominantna poslednjih ~8.000 godina. Istraživanje je povećalo broj uzoraka iz regiona više od deset puta i pokazalo da je, uprkos kulturnoj i jezičkoj raznolikosti, genetsko mešanje bilo ograničeno. Nalazi, objavljeni u Nature-u, otvaraju mogućnosti za detaljnije karte migracija i demografskih promena u Argentini.
Genetski „duhovi“ u Argentini: nepoznata populacija dominirala najmanje 8.000 godina

Novo genetsko istraživanje otkriva ranije nepoznatu liniju ljudi koja je bila dominantna u centralnom delu Južnog konusa Južne Amerike — pre svega na teritoriji današnje Argentine — najmanje 8.000 godina. Analiza drevne DNK iz regije donosi podatke koji popunjavaju velike praznine u razumevanju peoplinga južnog dela kontinenta.
Tim predvođen harvardskim evolucionim biologom Javierom Maravallom Lópezom analizirao je DNK 238 drevnih jedinki čiji vremenski raspon obuhvata poslednjih oko 10.000 godina. Time je broj dostupnih drevnih uzoraka iz tog regiona povećan više od deset puta i postavljen u kontekst ranijih podataka iz Amerike koji sežu do oko 12.000 godina.
U opsežnom skupu podataka istraživači su identifikovali do tada nepoznatu genetsku liniju. Najraniji poznati predstavnik ove grupe živeo je pre oko 8.500 godina, a od otprilike 4.600 do 150 godina pre sadašnjosti većina jedinki u uzorcima nosila je upravo ovu genetsku komponentu.
Autorima je iznenađujuće to što, uprkos velikoj kulturnoj i jezičkoj raznolikosti regiona, genetski podaci pokazuju relativno malo međuregionalnog mešanja. Tokom srednjeg holocena ljudi iz centralne Argentine koegzistirali su sa još dva genetski odvojena klastera, ali bez značajnih dokaza o mešavini populacija.
Ana liza DNK iz primerka iz Pampasa, osobe koja je živela pre oko 10.000 godina, pokazuje da su se genetske razlike u regiji počele javljati veoma rano — što ukazuje na rani regionalni proces diverzifikacije stanovništva južne Amerike.
„Otkrili smo novu liniju — grupu ljudi za koju ranije nismo znali — koja je ostala glavna komponenta porekla najmanje poslednjih 8.000 godina pa sve do danas,“ kaže Javier Maravall López.
Harvardski genetičar David Reich, koji je bio stariji autor studije, ističe da veći uzorci drevne DNK omogućavaju detaljnija pitanja za arheologe: kako su ljudi bili povezani unutar i između nalazišta, kao i mapiranje promena u veličini populacije i migracionih tokova na finoj skali.
„Tehnologija drevne DNK sada omogućava izradu detaljnih mapa promena u populaciji i migracijama, kao što je već urađeno za Evropu — a ova studija je početak istog pristupa za Argentinu,“ kaže Reich.
Rad koji predstavlja ove nalaze objavljen je u časopisu Nature. Istraživanje otvara put daljoj rekonstrukciji demografskih i migracionih istorija južne Latinske Amerike i naglašava koliko su lokalni procesi mogli oblikovati regionalnu genetsku sliku nezavisno od kulturnih i jezičkih promena.
Pomozite nam da budemo bolji.




























