Analiza ~2.500 mitohondrijalnih genoma otkriva da su u Sahul — današnju Australiju i Novu Gvineju — stigle najmanje dve odvojene grupe iz Jugoistočne Azije pre oko 60.000 godina. Rezultati podržavaju model „duge hronologije“ koji bolje odgovara fosilnim i arheološkim nalazima. Oba toka populacija imaju staro povezanost sa istočnom Afrikom (~75.000 godina), a dalja ispitivanja obuhvataju stotine celokupnih genoma kako bi se potvrđivale ove pretpostavke.
Skriveni raskol u genomu: Dve rane grupe doseljenika stigle u Sahul pre ~60.000 godina

Novo genetsko istraživanje menja naše razumevanje ranih ljudskih migracija ka području koje je nekada činilo Sahul — današnju Australiju i Novu Gvineju. Analiza otprilike 2.500 mitohondrijalnih genoma ukazuje da su u taj region stigle najmanje dve odvojene grupe doseljenika iz Jugoistočne Azije, i to oko pre 60.000 godina.
Studija, objavljena u časopisu Science Advances, sprovedena je u saradnji Centra za morske arheologije Univerziteta Southampton i Grupe za arheogenetiku Univerziteta Huddersfield. Istraživači su izgradili filogenetsko stablo na osnovu mtDNK (mitohondrijalne DNK) i primenili pristup molekularnog sata kako bi datovali pojedinačne linije porekla.
Prema rezultatima, najstarije linije koje se javljaju isključivo kod aboridžinskih Australijanaca ili Novogvinejaca datiraju na oko 60.000 godina, što jača argumente za tzv. dugu hronologiju dolaska ljudi u Sahul. Analiza ukazuje na dve glavne rute porekla: veća grupa vodi iz severne Indonezije i Filipina, dok manja potiče iz južne Indonezije, Malezije i Indokine.
Autori takođe navode da se obe disperzije u krajnjem genealogskom smislu mogu povezati sa istočnom Afrikom pre otprilike 75.000 godina, što sugeriše da su grupe možda potekle iz iste afričke migracije, a zatim se razdvojile pre dolaska u Sahul.
„Ovo je važna priča koja preciznije objašnjava naše razumevanje ljudskog porekla, pomorske mobilnosti i narativa ranog plovidbenog umeća“, izjavila je prof. Helen Farr (Southampton). „Podseća nas i na duboko nasleđe autohtonih zajednica u tom regionu i na veštine ranih putnika.“
Profesor Martin Richards (Huddersfield) ističe da podaci ukazuju na to da Aboridžinski Australijanci i Novogvinejci predstavljaju „najstarije neprekinuto poreklo među populacijama izvan Afrike“. Autori međutim naglašavaju ograničenja: mtDNK predstavlja samo maternа liniju porekla i nije jedini izvor informacija o prošlosti populacija.
Istraživači podsećaju da je tokom poslednjeg ledenog doba nivo mora bio znatno niži, pa su Novi Gvineja i Australija bili povezani u kopnenu masu Sahul, što je činilo prelazak morem manje nemogućim — ali i dalje značajnim postignućem rane pomorske navigacije.
Autori napominju i mogućnost susreta s arhaičnim ljudskim vrstama tokom putovanja — uključujući i Homo floresiensis — ali naglašavaju da su procene zasnovane na molekularnom satu podložne reviziji. Kao naredni korak, tim radi na analizi stotina kompletnih ljudskih genoma (svaki ~3 milijarde baza) kako bi uporedili nalaze mtDNK sa podacima iz cele jedinke.
Zaključak: Studija podržava model ranog i složenog naseljavanja Sahula kroz najmanje dve rute, potvrđujući da je istorija ljudske kolonizacije Australije i Nove Gvineje dublja i raznovrsnija nego što su pokazivale neke novije procene.
Pomozite nam da budemo bolji.


































